micka wrote:kako mogu biti jedini nacin kada je vjera nematerijalna. nije li logicnije putem ciste vjere dokazati duhovnu stvarnost vlastitim zivotom? ako zivis u duhu dokazujes i vjeru i stvarnost?
Ovo smo već izanalizirali i nema potrebe ponavljati... Vjera je duhovna stvarnost to i malo dijete zna. Življena vjera je ona koja se očituje u vlastitom životu... Vjerovao u Boga ili đavla, kurca ili palca, u skladu s tim i djeluješ (sorry na neprimjerenim usporedbama, ali ne znam kako dočarati više nešto, a kako većina razumije samo na sirov način, u ovom trenutku postajem sirova u izričaju...)
Čisti duh nisi i ne možeš biti... Stvarnost kojom si okružen je itekako materijalna i opipljiva i traži od tebe da se s obzirom na nju postaviš, zauzmeš stav...
Postoje ljudi koji će biti, doseći viši nivo, stupanj duhovnoga i oni koji neće, zato jedne zovemo duhovnjaci, druge ne, ali su i ti drugi dio toga duha, i on je u svima... Ostalo je stvar osobnoga napora...
Pitanja dobra i zla smo također koliko se sjećam, dobro apsorbirali...
Ako ne ništa, u svakodnevnici se susrećeš s dobrim, manje dobrim i zlim stvarima... Sad jesu li one po sebi zle ili je to zlo stvar trenutka ili okolnosti, svejedno, nazivnik je uvijek isti.
Postoje stvari koje kategoriziramo kao dobre i one koje promatramo kao zle, jer da nije tako nastao bi kaos... Kad bi u apsolutno zlim činima tražili ono dobro i to pokušali opravdati, nikad na kraj ne bi izašli...
Opravdaj mi serijskog ubojicu prostitutki, npr. (karikiram)
Ok reći ćeš, pa eto, imao je teško djetinjstvo, nikakav odnos s mamom koja se recimo kurvala i dovodila razno razne tipove po kući, bila pijana i trošila novac okolo, nije brinula za dijete, maltretirala ga je, on bio gladan i žedan, na kiši jer bi izbacila van kad bi izgubila kontrolu i bla bla, filmski malo, jel...
I sad on jadničak nije htio da drugo dijete doživi tu sudbinu, solidarizirao se i krenuo momak u misiju... Sve pomno isplanirao i udri moj...
U boj na prostitutke...
Come on... U osnovi ubojstva je uvijek zlo, nikakvog opravdanja nema---
Ok teško je djetinjstvo bilo primjerice, ok frustracija se taložila i moralo je puknut, ali, halo, pa o čemu pričamo... Nema opravdanja... Nemaš pravo nekome oduzeti život... I gotovo... Matere ti, svi bi se poubijali kad bi tako gledali stvari... Svatko nekome ide na ku*ac, svatko je doživio neku veliku nepravdu itd., ali znaš gdje ti je granica, ona je uvijek svera slobode drugoga živoga bića...
Mislim, počet ću vjerovati da se netko zeza sa mnom kad ovako počinjem pričati...
Postoji "ona strana dobra i zla", kako filozof kaže, postoji ono što se nalazi onkraj, postoje i ljudi koji su svojom sviješću do navedene misli došli, do navedenog stanja, ali im je uvijek polazna točka bila ova klasifikacija... Sve djeluje u skladu s nekim i nekakvim poretkom i tu ne moramo izmišljati toplu vodu...
Eto, mala sinteza svega do sad navedenoga s moje strane...
Ljudi, pobogu, ne budimo papige... Dopizdi to malo...
Micka- it's ok!!!