Goran Tadić
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Nedostaju nam stare TV antene na krovovima.
Zahvaljujući njima,bar smo s vremena na vrijeme shvaćali
koliko je u životu važno imati nekoga da nam kaže:ne valja...vrati kako je bilo..
sad je dobro,ne diraj ništa...
Zahvaljujući njima,bar smo s vremena na vrijeme shvaćali
koliko je u životu važno imati nekoga da nam kaže:ne valja...vrati kako je bilo..
sad je dobro,ne diraj ništa...
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Na kraju, nema kraja kraju,
jer praznina ima oblik izgubljenog smisla,
potrošene ljubavi i figure voljenog bića.
jer praznina ima oblik izgubljenog smisla,
potrošene ljubavi i figure voljenog bića.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Da li bi se udala za mene?
Ne prosim,anketiram samo.
Ne prosim,anketiram samo.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Moje misli postanu stihovi
kada ih usnama zapišem na tvojoj koži.
Golica te poezija,ne znaš kud bi iz kože od ljepote,
a ja ne mogu da te se načitam.
Na tvojoj koži završe ludosti koje mi padnu na pamet
dok mi nedostaješ
i dok priželjkujem da priželjkuješ nove stihove.
Moje misli nježnije su na tvojoj koži
nego u mojoj glavi.
Razliju se po tebi,kroz pore u tebe uđu,
pa moja poezija na tebe miriše.
Udišem te dok te pišem i dok te čitam.
Glasnije,kažeš,a ja te molim da me ušutkaš,
jer me je ponekad strah da neću preživjeti poeziju,
koja nastane kada moje misli dotaknu tvoju kožu.
kada ih usnama zapišem na tvojoj koži.
Golica te poezija,ne znaš kud bi iz kože od ljepote,
a ja ne mogu da te se načitam.
Na tvojoj koži završe ludosti koje mi padnu na pamet
dok mi nedostaješ
i dok priželjkujem da priželjkuješ nove stihove.
Moje misli nježnije su na tvojoj koži
nego u mojoj glavi.
Razliju se po tebi,kroz pore u tebe uđu,
pa moja poezija na tebe miriše.
Udišem te dok te pišem i dok te čitam.
Glasnije,kažeš,a ja te molim da me ušutkaš,
jer me je ponekad strah da neću preživjeti poeziju,
koja nastane kada moje misli dotaknu tvoju kožu.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Znam da se nećeš vratiti na staro.
I ne treba.
Tek da znaš, tvoje staro sve je starije
i sve teže podnosi mladost, koju si mu udahnula.
I ne treba.
Tek da znaš, tvoje staro sve je starije
i sve teže podnosi mladost, koju si mu udahnula.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Točno znam kada me tvoje misli zapostave.
Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi, ima ih.
Pitam se tada da li te neka briga obuzela
i odvukla misli od mene,
pa nema ko da me čuva.
Ne umijem sam
i više se uzdam u tvoju brigu za mene,
nego u svoju snagu.
Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi, ima ih.
Pitam se tada da li te neka briga obuzela
i odvukla misli od mene,
pa nema ko da me čuva.
Ne umijem sam
i više se uzdam u tvoju brigu za mene,
nego u svoju snagu.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Priča iz doktorske ordinacije
Doktor: Na što se žalite?
Pacijent: Na sebe.
Doktor: Na koji dio?
Pacijent: Na unutrašnji.
Doktor: Gdje Vas točno boli?
Pacijent: Svuda.
Doktor: Budite određeniji,molim Vas.Koji organ vas boli?
Pacijent: Duša.
Doktor: Duša nije organ.
Pacijent: Meni jeste.
Doktor: Zanimljivo.Vi ste onda fenomen.A čemu Vam služi taj "organ"?.
Pacijent: Da živim.
Doktor: Aha.Čime se bavite?
Pacijent: Dušom.
Doktor: Mislio sam od čega živite?
Pacijent: Od duše.Ja sam umjetnik.
Doktor: Zaista?Kojom vrstom se bavite?
Pacijent: Ljudskom.
Doktor: Hm..dobro.Imate li hobi?
Pacijent: Pravi umjetnik ima samo jedan hobi-običan život.
Doktor: Živite iz hobija?
Pacijent: Da,spavam,jedem,koračam,ličim na sebe..
Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom?
Pacijent: Nisam znao da treba.
Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem?
Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam.
Doktor: Kako,zaboga,očekujete da Vam ja pomognem?
Pacijent: Kad sam se,svojevremeno,žalio na bol u oku,niste tražili da Vam opišem bol.
Doktor: To nije isto,oko je organ.
Pacijent: I duša je.
Doktor: Znate šta,ja ću Vama ispisati uputnicu za psihijatra,pa...
Pacijent: Ne vrijedi,bio sam.
Doktor: I?
Pacijent: Kaže da sam normalan,a ja se nisam ni žalio na pamet,već na dušu.
Doktor: Na što se žalite?
Pacijent: Na sebe.
Doktor: Na koji dio?
Pacijent: Na unutrašnji.
Doktor: Gdje Vas točno boli?
Pacijent: Svuda.
Doktor: Budite određeniji,molim Vas.Koji organ vas boli?
Pacijent: Duša.
Doktor: Duša nije organ.
Pacijent: Meni jeste.
Doktor: Zanimljivo.Vi ste onda fenomen.A čemu Vam služi taj "organ"?.
Pacijent: Da živim.
Doktor: Aha.Čime se bavite?
Pacijent: Dušom.
Doktor: Mislio sam od čega živite?
Pacijent: Od duše.Ja sam umjetnik.
Doktor: Zaista?Kojom vrstom se bavite?
Pacijent: Ljudskom.
Doktor: Hm..dobro.Imate li hobi?
Pacijent: Pravi umjetnik ima samo jedan hobi-običan život.
Doktor: Živite iz hobija?
Pacijent: Da,spavam,jedem,koračam,ličim na sebe..
Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom?
Pacijent: Nisam znao da treba.
Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem?
Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam.
Doktor: Kako,zaboga,očekujete da Vam ja pomognem?
Pacijent: Kad sam se,svojevremeno,žalio na bol u oku,niste tražili da Vam opišem bol.
Doktor: To nije isto,oko je organ.
Pacijent: I duša je.
Doktor: Znate šta,ja ću Vama ispisati uputnicu za psihijatra,pa...
Pacijent: Ne vrijedi,bio sam.
Doktor: I?
Pacijent: Kaže da sam normalan,a ja se nisam ni žalio na pamet,već na dušu.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Moglo je
Moglo je da ne bude na prvi pogled,
mogli smo se voljeti,pa prestati,
moglo je bez duše,bez riječi,bez radosti,
bez nadmetanja tko koga više voli,
bez zbunjenosti kako je to sve moguće.
Mogli smo biti ljubavnici,supružnici,roditelji.
Moglo je bez tvog ftalja i moje polovine vijeka,
bez ljubavi u prirodnoj veličini..moglo je bez nas.
Mogla si da nebudeš moje malo,pirgavo pile,
moglo je da bar nekada netko od nas ne misli na nas.
Moglo je da ne volim sve tvoje i ne voliš sve moje,moglo je da te ne oslobodim,i da me oslobodiš.
Moglo je,ali nije.
Moglo bi bez očekivanja da ćemo se sresti,
moglo bi da ne boli,
moglo bi da ne sumnjaš u nas,bez unutrašnjeg krvarenja,
bez svjetlucavog pirsinga u oku,bez samoubistva s tobom.
Moglo bi da ne pričam s tobom,bez tebe,
da žalim sve što sam želio,
da te netko voli više od mene.
Moglo bi da ne znam gdje mi je duša,
moglo bi biti na posljednji pogled.
Moglo bi,ali neće.
Moglo je da ne bude na prvi pogled,
mogli smo se voljeti,pa prestati,
moglo je bez duše,bez riječi,bez radosti,
bez nadmetanja tko koga više voli,
bez zbunjenosti kako je to sve moguće.
Mogli smo biti ljubavnici,supružnici,roditelji.
Moglo je bez tvog ftalja i moje polovine vijeka,
bez ljubavi u prirodnoj veličini..moglo je bez nas.
Mogla si da nebudeš moje malo,pirgavo pile,
moglo je da bar nekada netko od nas ne misli na nas.
Moglo je da ne volim sve tvoje i ne voliš sve moje,moglo je da te ne oslobodim,i da me oslobodiš.
Moglo je,ali nije.
Moglo bi bez očekivanja da ćemo se sresti,
moglo bi da ne boli,
moglo bi da ne sumnjaš u nas,bez unutrašnjeg krvarenja,
bez svjetlucavog pirsinga u oku,bez samoubistva s tobom.
Moglo bi da ne pričam s tobom,bez tebe,
da žalim sve što sam želio,
da te netko voli više od mene.
Moglo bi da ne znam gdje mi je duša,
moglo bi biti na posljednji pogled.
Moglo bi,ali neće.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Zakasnila si u moju mladost
i poranila u moju starost.
Zaslužuješ više strasti,više mudrosti,
više mene onakvog,manje ovakvog,
više svega čega malo ima,
ali bolje od mene umeš samnom,
pa smo nekako taman,
i nekako je kako je oduvek trebalo biti,
pa ne brinem šta će s nama biti,
jer je i ovoliko dovoljno
da se,kad prođe,kaže - vredelo je.
Niko me,kao ti,neće tako lepo pamtiti
i niko me,kao ti,neće tako lepo zaboraviti.
i poranila u moju starost.
Zaslužuješ više strasti,više mudrosti,
više mene onakvog,manje ovakvog,
više svega čega malo ima,
ali bolje od mene umeš samnom,
pa smo nekako taman,
i nekako je kako je oduvek trebalo biti,
pa ne brinem šta će s nama biti,
jer je i ovoliko dovoljno
da se,kad prođe,kaže - vredelo je.
Niko me,kao ti,neće tako lepo pamtiti
i niko me,kao ti,neće tako lepo zaboraviti.
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Goran Tadić
"Dođe vreme i sebe da ostavimo
kad shvatimo da nam sa nama nije dobro.
Bez patetike i suvišnih reči,
krenemo ne znajući gde, ni kome.
Sve ostavimo otvoreno, poput pitanja.
Ne zaključavamo, jer čak ni beskućnici
nemaju želju da se nastane u nekadašnjim nama.
Pre no što ugasimo svetlo, osvrnemo se
da proverimo jesmo li sve isključili
i jesmo li sklonili srce sa vatre,
da ne pokipi."
kad shvatimo da nam sa nama nije dobro.
Bez patetike i suvišnih reči,
krenemo ne znajući gde, ni kome.
Sve ostavimo otvoreno, poput pitanja.
Ne zaključavamo, jer čak ni beskućnici
nemaju želju da se nastane u nekadašnjim nama.
Pre no što ugasimo svetlo, osvrnemo se
da proverimo jesmo li sve isključili
i jesmo li sklonili srce sa vatre,
da ne pokipi."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Plan je ovakav:
napravit ću planinsku kućicu
(planinu sam već napravio).
Uselit ćemo u posljednji čas,
pred višemjesečnu mećavu.
Imat ćemo sto kubika drva,
sto dana,sto noći za planiranje
prvih sto godina sreće
i za dogovor o tome
koliko će nas biti za stolom.
Na satenskoj postelji
pisat ćeš moju biografiju.
Između dva poglavlja,
na zamagljen prozor,
zapisat ću svoj kardiogram,
koji će pred zoru postati kristalni stih,
spreman da nam,čim otvorimo oči,
izda dnevnu i noćnu zapovijed.
Eto,možemo po planu,
a može i ovako da ostane,
kao da se ne poznajemo.
napravit ću planinsku kućicu
(planinu sam već napravio).
Uselit ćemo u posljednji čas,
pred višemjesečnu mećavu.
Imat ćemo sto kubika drva,
sto dana,sto noći za planiranje
prvih sto godina sreće
i za dogovor o tome
koliko će nas biti za stolom.
Na satenskoj postelji
pisat ćeš moju biografiju.
Između dva poglavlja,
na zamagljen prozor,
zapisat ću svoj kardiogram,
koji će pred zoru postati kristalni stih,
spreman da nam,čim otvorimo oči,
izda dnevnu i noćnu zapovijed.
Eto,možemo po planu,
a može i ovako da ostane,
kao da se ne poznajemo.
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Goran Tadić
Kada me budeš varala sa mužem,
neka bude sa stilom,kao da je prvi put.
Zavodi ga nasmejanim pogledom,ćutanjem,
nehotičnim dodirom,dok ti pruža čašu vina,
smaknutom bretelom i igranjem pramenom kose.
Traži da priča nešto što je bezbroj puta pričao,
pa ga prekini iznenadnim odlaskom u toalet,zbog šminke.
Pusti neka čeka i neka se čudi šta ti je večeras.
neka bude sa stilom,kao da je prvi put.
Zavodi ga nasmejanim pogledom,ćutanjem,
nehotičnim dodirom,dok ti pruža čašu vina,
smaknutom bretelom i igranjem pramenom kose.
Traži da priča nešto što je bezbroj puta pričao,
pa ga prekini iznenadnim odlaskom u toalet,zbog šminke.
Pusti neka čeka i neka se čudi šta ti je večeras.
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Goran Tadić
Kako se drugi osećaju kad prestane magija?
Nama izgledaju kao da im je svejedno,
kao da ih ne boli,
ništa im nije, kao da ničeg nije bilo.
Od samog početka bili su spremni za kraj.
Kao da magija njima nije magija?
Nama je ova naša, dok je verovala u nas, bila dobra, predobra,
nismo ni mi bili loši, dok smo u nju verovali.
Zašto smo se promenili?
Zašto nismo onakvi?
Zašto tada nismo bili ovakvi?
Jesmo li bogatiji za jedno iskustvo,
ili smo siromašniji za jedno naivno očekivanje?
Priznajemo da znamo gde smo pogrešili,
obećavamo da nećemo ponovo sebi dozvoliti
onoliku lakomislenost i radoznalost,
pravdamo se da nismo jedini naivni krivci
koje je magija zloupotrebila za svoje trikove.
Proći će ovo što sledi nakon magije,
mi kojima je magija donela ono što magija donosi
bićemo onakvi kakvi su svi nakon magije.
Svi osim onih kojima magija nije magija.
Nama izgledaju kao da im je svejedno,
kao da ih ne boli,
ništa im nije, kao da ničeg nije bilo.
Od samog početka bili su spremni za kraj.
Kao da magija njima nije magija?
Nama je ova naša, dok je verovala u nas, bila dobra, predobra,
nismo ni mi bili loši, dok smo u nju verovali.
Zašto smo se promenili?
Zašto nismo onakvi?
Zašto tada nismo bili ovakvi?
Jesmo li bogatiji za jedno iskustvo,
ili smo siromašniji za jedno naivno očekivanje?
Priznajemo da znamo gde smo pogrešili,
obećavamo da nećemo ponovo sebi dozvoliti
onoliku lakomislenost i radoznalost,
pravdamo se da nismo jedini naivni krivci
koje je magija zloupotrebila za svoje trikove.
Proći će ovo što sledi nakon magije,
mi kojima je magija donela ono što magija donosi
bićemo onakvi kakvi su svi nakon magije.
Svi osim onih kojima magija nije magija.
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "