Poezija
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
Na raskršću
Na raskršću slučajno biram put
i dospijem uvijek onamo gdje me očekuju.
Volim ljeto.
Kao ruke mladića koji ozdravlja
i polako ustaje iz žute sjete soba -
ruke ljeta za suncem ispružene,
nudeći mu zanesene obrise našeg tijela,
libido ptica i med hladovine.
I jesen volim.
Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih
perivoja, u brončanoj vazi listopada dok
se puni crvenom zvonjavom ve?eri i boja.
I zima katkad posjeduje mekoću prve ljubavi
u dugoj tajni trulog dječjeg sna,
sa zebnjom bjeline koja sve oprašta
i sve je kadra da započne iznova.
Ali, mašta bilja bila je okrutna
kada je dodala jedno godišnje doba koje živi
samo od prozračnog rasula snijega,
od nježne smrti sviju početaka.
Daljino puna nesporazuma!
Blizino lišena slatke groznice čekanja!
Paučino poljupca, prag srca si mi oplela.
Proljeće, kako si u svemu što
nam nudiš nemilosrdno!
Na raskršću slučajno biram put
i dospijem uvijek onamo
gdje je upravo izdahnulo proljeće
na usnama žednih ljubičica.
Vesna Parun
Na raskršću slučajno biram put
i dospijem uvijek onamo gdje me očekuju.
Volim ljeto.
Kao ruke mladića koji ozdravlja
i polako ustaje iz žute sjete soba -
ruke ljeta za suncem ispružene,
nudeći mu zanesene obrise našeg tijela,
libido ptica i med hladovine.
I jesen volim.
Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih
perivoja, u brončanoj vazi listopada dok
se puni crvenom zvonjavom ve?eri i boja.
I zima katkad posjeduje mekoću prve ljubavi
u dugoj tajni trulog dječjeg sna,
sa zebnjom bjeline koja sve oprašta
i sve je kadra da započne iznova.
Ali, mašta bilja bila je okrutna
kada je dodala jedno godišnje doba koje živi
samo od prozračnog rasula snijega,
od nježne smrti sviju početaka.
Daljino puna nesporazuma!
Blizino lišena slatke groznice čekanja!
Paučino poljupca, prag srca si mi oplela.
Proljeće, kako si u svemu što
nam nudiš nemilosrdno!
Na raskršću slučajno biram put
i dospijem uvijek onamo
gdje je upravo izdahnulo proljeće
na usnama žednih ljubičica.
Vesna Parun
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Poezija
Ja sam od onih, koje nećeš shvatiti, misleći da ih shvataš. Ja sam od onih prefinjenih, što vole mnogo da psuju, od onih predobrih, koji postaju ohola zlopamtila kad ih rane. Ja sam od onih, uzdržanih i krutih, bez razloga. Od onih, što im gradovi mirišu samo na jednu personu. Ja sam od onih darovitih što vide svo crnilo ovog sveta, a uzimaju najsvetlije od njega. Ja sam od onih, kojima grom i oluja ne mogu ništa, ali ih suza ubiti može...
Jelena Stojković Mirić
Jelena Stojković Mirić
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
NEKI STID
Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.
E.Kisevic
Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.
E.Kisevic
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
ŠTO SAM JA SEBI
Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se snistim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu
Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se snistim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
"Poznaje me u uzdah! Nisam verovao dok nisam njen uzdah osetio na sebi.."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- whisper
- penzionerka
- Posts: 5902
- Joined: 27 Oct 2010, 22:45
- Location: istočno od raja..
Re: Poezija
Jednako sam zagledan u tebe, kao što je neko zagledan u zvezde. Sve dublje, sa sve više pitanja. Jednako sam opčinjen. Jednako vezujem stvari u tebi u neka sazvežđa. Jednako ih imenujem. Jednako me um obmanjuje da točke u tebi imaju nekakve oblike i da šalju nekakve poruke koje prevazilaze običnost, prolaznost, prostotu ciljeva i uloga u ovom postojanju. Nažalost, toliko smo i udaljeni jedno od drugog. Milioni svetlosnih godina, različiti svetovi.
Ratko Petrović
Ratko Petrović
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
šake
prsti
kosa
miris
svetlost.
neko bi poželeo da je dovoljno jak
da ih odbije.
te leptire.
verujem da treba zaslužiti sopstveni put
ali verujem i u neočekivani poklon.
nije me sramota.
mi zaslužujemo jedno
drugo:
ti leptiri
što lepršaju ka mom sićušnom
plamenu
i
ja.
iz pesme ’’leptiri’’
Bukovski
prsti
kosa
miris
svetlost.
neko bi poželeo da je dovoljno jak
da ih odbije.
te leptire.
verujem da treba zaslužiti sopstveni put
ali verujem i u neočekivani poklon.
nije me sramota.
mi zaslužujemo jedno
drugo:
ti leptiri
što lepršaju ka mom sićušnom
plamenu
i
ja.
iz pesme ’’leptiri’’
Bukovski
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
slušajte sad, kada umrem neću nikakvo plakanje,
samo uklonite ostatke, preživeo sam buran život, i
ako se iko izakao, taj sam,
proživeo sam 7 - 8 života u jednom, dovoljno za
bilo koga.
Bukovski
samo uklonite ostatke, preživeo sam buran život, i
ako se iko izakao, taj sam,
proživeo sam 7 - 8 života u jednom, dovoljno za
bilo koga.
Bukovski
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
"Ona voli moje košulje
ja volim kada posle
njenog zagrljaja
izađem sav
nekako izgužvan
i svakako njen."
ja volim kada posle
njenog zagrljaja
izađem sav
nekako izgužvan
i svakako njen."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
"Kada ne mogu više stvarnost, odem i zaspim joj na vratu.
Udahnem joj arteriju, pa izdahnem svoj osmeh u njen krvotok."
Udahnem joj arteriju, pa izdahnem svoj osmeh u njen krvotok."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- fireandice
- -
- Posts: 6048
- Joined: 29 Aug 2003, 17:00
DAN
Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne može,
ovo ruglo danje, malodušno, sivo,
ni kiše da se pokisne do kože,
ni vjetra, ni sunca, ničeg živog.
I to tako tinja — izvan ljudi, mlako,
niko tim ne živi. Vičem srdit vani:
Dane, đubre jedno, ne sviće se tako,
gubi se natrag pa pristojno svani...
Vitomir Vito Nikolić
Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne može,
ovo ruglo danje, malodušno, sivo,
ni kiše da se pokisne do kože,
ni vjetra, ni sunca, ničeg živog.
I to tako tinja — izvan ljudi, mlako,
niko tim ne živi. Vičem srdit vani:
Dane, đubre jedno, ne sviće se tako,
gubi se natrag pa pristojno svani...
Vitomir Vito Nikolić
- fireandice
- -
- Posts: 6048
- Joined: 29 Aug 2003, 17:00
SUZDRŽANA STAZA
To je spokoj, suzdržana staza,
Kob koja više nema imena.
To je moja žeđ izrezana:
Prostodušnost, vradžbina.
Gonite, pratite me,
U nebrojenosti i istovetnosti,
Onakvog kakav ću biti.
Čas u zvezdama,
Čas u kamenju, čas u bujici...
Svaki vidljivi korak
Jedan je iščezli svet,
Sagorelo drvo.
Svaki korak u slepo
Grad obnavlja,
Kroz naše suze,
U vazduhu poderanom.
Ako se u tom komadu kremena krije
i odsustvo bogova i njihov dim,
Moraš pobeći.
Ali u nebrojenosti i istovetnosti,
Beli rukopis razapet
Nad približnim ponorom.
Ako te metak jedne reči okrzne
U željeni čas,
Ovaplotićeš se,
Savladati oluje,
Na mestu na kom sam nestao ja.
A neizrecivi instrumental
Diže se poput krhkog plamena
Iz dvostrukog tela koje je uništila
Prijatna noć
Ili ta druga ljubav.
To je spokoj, suzdržana staza,
Kob koja više nema imena.
To je moja žeđ izrezana:
Prostodušnost, vradžbina.
Žak Dipen
To je spokoj, suzdržana staza,
Kob koja više nema imena.
To je moja žeđ izrezana:
Prostodušnost, vradžbina.
Gonite, pratite me,
U nebrojenosti i istovetnosti,
Onakvog kakav ću biti.
Čas u zvezdama,
Čas u kamenju, čas u bujici...
Svaki vidljivi korak
Jedan je iščezli svet,
Sagorelo drvo.
Svaki korak u slepo
Grad obnavlja,
Kroz naše suze,
U vazduhu poderanom.
Ako se u tom komadu kremena krije
i odsustvo bogova i njihov dim,
Moraš pobeći.
Ali u nebrojenosti i istovetnosti,
Beli rukopis razapet
Nad približnim ponorom.
Ako te metak jedne reči okrzne
U željeni čas,
Ovaplotićeš se,
Savladati oluje,
Na mestu na kom sam nestao ja.
A neizrecivi instrumental
Diže se poput krhkog plamena
Iz dvostrukog tela koje je uništila
Prijatna noć
Ili ta druga ljubav.
To je spokoj, suzdržana staza,
Kob koja više nema imena.
To je moja žeđ izrezana:
Prostodušnost, vradžbina.
Žak Dipen
- Arizona
- penzionerka
- Posts: 1088
- Joined: 07 Sep 2013, 02:27
Re: Poezija
Ako
Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da vjerujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili, ako si prevaren - da sam ne varas,
ili, ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;
Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i smatras te dvije varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi, kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da, pogrbljen, s dotrajalim alatom opet novo stvaras;
Ako mozes da prisilis svoje srce, nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"
Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i, iznad svega, bices covjek, sine moj!
R. Kipling
Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da vjerujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili, ako si prevaren - da sam ne varas,
ili, ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;
Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i smatras te dvije varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi, kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da, pogrbljen, s dotrajalim alatom opet novo stvaras;
Ako mozes da prisilis svoje srce, nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"
Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i, iznad svega, bices covjek, sine moj!
R. Kipling
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
Čekaj me zvijezdo moja,
na rubu sunca gdje se sutra kroji,
izdaju me otkucaji i popuštam,
hlapim kao bistra kap na vlati,
bistra, puna života,
na rođenju jutra
meni valja poći.
Hlapim,
i svijeta divota ostaje
iza nas,
sve se ostvarilo,
svijet se osokolio.
Mi ćemo živjeti kao sjene,
kao omara ljetne žege,
mi ćemo trajati kao vrijeme,
dok je ljudi,
dok je otkucaja.
Mi ćemo biti bilo svijeta,
dok god ima suza.
Dok god život cvijeta.
Tin Ujević
na rubu sunca gdje se sutra kroji,
izdaju me otkucaji i popuštam,
hlapim kao bistra kap na vlati,
bistra, puna života,
na rođenju jutra
meni valja poći.
Hlapim,
i svijeta divota ostaje
iza nas,
sve se ostvarilo,
svijet se osokolio.
Mi ćemo živjeti kao sjene,
kao omara ljetne žege,
mi ćemo trajati kao vrijeme,
dok je ljudi,
dok je otkucaja.
Mi ćemo biti bilo svijeta,
dok god ima suza.
Dok god život cvijeta.
Tin Ujević
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
Душан Костић: ПОНЕКАД
Понекад ми се учини
да си облак који прође:
био је и нестао.
Била си грана, била си грожђе
које сам једва, можда у сну
унесен усном дотакао.
Понекад осјетим, у осами,
да је све тако брзо било
метеор који је у тавно крило
вода и трава пао:
понекад зажелим да смо сами
опет и опет, да дођу снови
које сам ти некад шапутао.
Понекад ми се учини
да си облак који прође:
био је и нестао.
Била си грана, била си грожђе
које сам једва, можда у сну
унесен усном дотакао.
Понекад осјетим, у осами,
да је све тако брзо било
метеор који је у тавно крило
вода и трава пао:
понекад зажелим да смо сами
опет и опет, да дођу снови
које сам ти некад шапутао.
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.
Ž.K.
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.
Ž.K.
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Poezija
UMRIJETI
Umrijeti, to je samo
gledati unutra; otvoriti život jedino
prema unutra, biti tvrđava neosvojiva
za žive iz života.
Juan Ramón Jiménez
Umrijeti, to je samo
gledati unutra; otvoriti život jedino
prema unutra, biti tvrđava neosvojiva
za žive iz života.
Juan Ramón Jiménez
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Poezija
Ti misliš: more su samo lađe
i samo daleka putovanja.
More je kad čovek u sebi nađe
mudrost kako se budan sanja
i kad su dani slani i sivi.
Mudrost kako se sasvim živi
Mika Antic
i samo daleka putovanja.
More je kad čovek u sebi nađe
mudrost kako se budan sanja
i kad su dani slani i sivi.
Mudrost kako se sasvim živi
Mika Antic
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
Harmonija podneva
Samo proljeće ima pravo na krik
samo ljeto ima pravo na kliktaj
Da sam slikar protjerala bih
iz svoga kista zimu i jesen
pomiješala bih sve boje tako žarko
Da pejzaž povjeruje
kako je suncem izranjen
Da oči povjeruju kako ih je rodila
vrela uzvišena
dokolica svjetlosti
Vesna Parun
Samo proljeće ima pravo na krik
samo ljeto ima pravo na kliktaj
Da sam slikar protjerala bih
iz svoga kista zimu i jesen
pomiješala bih sve boje tako žarko
Da pejzaž povjeruje
kako je suncem izranjen
Da oči povjeruju kako ih je rodila
vrela uzvišena
dokolica svjetlosti
Vesna Parun
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
-
- osnovnoskolka
- Posts: 36
- Joined: 08 Jul 2014, 13:32
Re: Poezija
Greh
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
Duško Trifunović
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
Duško Trifunović
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Poezija
Koje reči da kažem kako bi se radovala?
Koje reči tebi za sreću?
Možda prijateljstvo ili razumevanje,
Možda sloboda?
Možda uhvatiti za ruku,
Darovati ljubav?
Kojim rečima pokloniti nežnost?
Da li reći ,,volim te,, ,
I kada se to govori?
Kojim rečima? Kako?
A možda samo ćutati
I ruku rukom poljubiti,
Jer znam da ćeš sve reči
U mom ćutanju čuti.
D.M.
Koje reči tebi za sreću?
Možda prijateljstvo ili razumevanje,
Možda sloboda?
Možda uhvatiti za ruku,
Darovati ljubav?
Kojim rečima pokloniti nežnost?
Da li reći ,,volim te,, ,
I kada se to govori?
Kojim rečima? Kako?
A možda samo ćutati
I ruku rukom poljubiti,
Jer znam da ćeš sve reči
U mom ćutanju čuti.
D.M.
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Poezija
Prostor
Tolika je količina prostora u mome biću
Da me stalno čini praznom
Ponekad ga nešto ispuni
Ponekad je to ljubav
Ponekad je glazba
Ponekad riječi iz života
Ponekad iz knjiga
Sve se to smješta negdje
Sve pronađe svoj kut i pusti korijenje
Nešto od toga nastavi rasti
Nešto prekrije paučina
Ali to nitko nikada ne vidi
Nitko nikada ne traži
A moja taština je premala
Ili sebičnost prevelika
Da sve održavam živim
Ja vodim dijaloge, duge i opsežne
Dok mi se netko sa strane ne uplete u misli
Onda vidim da dijaloga nije bilo
Vidim prazan prostor oko sebe
I svaki put sam puna vjere
Na nekom usputnom putovanju
Kroz prostor ispunjen ljudima
Odlučna da ću sve ponovno izvući
Ispreplesti i raširiti kroz prostor
Da se talog ne sliježe
No nikada nisam mogla
Ili nisam znala
Ili htjela
Smanjiti taj beskrajni prostor u mome biću
Kako bih ga uobličila u sreću
Tolika je količina prostora u mome biću
Da me stalno čini praznom
Ponekad ga nešto ispuni
Ponekad je to ljubav
Ponekad je glazba
Ponekad riječi iz života
Ponekad iz knjiga
Sve se to smješta negdje
Sve pronađe svoj kut i pusti korijenje
Nešto od toga nastavi rasti
Nešto prekrije paučina
Ali to nitko nikada ne vidi
Nitko nikada ne traži
A moja taština je premala
Ili sebičnost prevelika
Da sve održavam živim
Ja vodim dijaloge, duge i opsežne
Dok mi se netko sa strane ne uplete u misli
Onda vidim da dijaloga nije bilo
Vidim prazan prostor oko sebe
I svaki put sam puna vjere
Na nekom usputnom putovanju
Kroz prostor ispunjen ljudima
Odlučna da ću sve ponovno izvući
Ispreplesti i raširiti kroz prostor
Da se talog ne sliježe
No nikada nisam mogla
Ili nisam znala
Ili htjela
Smanjiti taj beskrajni prostor u mome biću
Kako bih ga uobličila u sreću
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- fireandice
- -
- Posts: 6048
- Joined: 29 Aug 2003, 17:00
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Poezija
Drago mi je da ti se sviđa fire , neafirmirana autorica
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)