Stojim u ambasadi u redu za vizu, samo kaj ta ambasada malo baca na McDonalds, sve nešto neformalno i bleščeče.
Za pultom stoji crnkinja (čudno!), i nekoga odjebe, nekome lupi pečat (u mom snu- vizu) na A4 format i stavi u kuvertu. Ja sam se uzjebala jer znam da nemam sve uvjete za vizu koju hoću, i kak dolazim do žene postajem sve nervoznija. Dođem do nje i dam joj svoje papire, crvena u licu ko paradajz, i ona ih počne temeljito pregledavati. Ja gledam lijevo-desno, i dalje crvena sva... i čujem se kak mislim "Pokušaj izgledati kao da ti je svejedno". Ona me pogleda, nasmije mi se, udari pečat i stavi papir u kuvertu. Ja sva sretna, dam joj trinkgeld od 20 kn (wtf?!) i pobegnem van sva sretna.
Na cesti odmah idem gledati svoju "vizu", razdrapam kuvertu - kad na papiru piše: "TYPE OF VISA: J/K/M" (zbilja, wtf??) i onak se sva zbediram koji ku*ac sam joj dala 20 kuna, sad bu mi to falilo kad ću morati vadit "pravu" vizu.
“You said, 'They’re harmless dreamers and they’re loved by the people.' 'What,' I asked you, 'is harmless about a dreamer, and what,' I asked you, 'is harmless about the love of the people?"