Ta me je recenica vrlo podsjetila na kritiku koja se proteklih dvije godine cesto mogla cuti iz redova organizatora Zg Pride-a na racun Iskoraka i Kontre koji su eto "uvozili" pride u Split - tj. da se oni ne slazu s organiziranjem Pride-a u odredjenom gradu ukoliko organizatori nisu iz toga istog grada.dodir na emesenu wrote:meni nije cilj lezbijski bend, meni je cilj da splicani/splicanke nastupaju
Koliko je to u stvari neutemeljena kritika koja je sluzila samo u "politicke" svrhe aktivistickog obracuna s "konkurencijom", a koja je, eto, naisla na plodno tlo i kod nekih koji se bave "vaninstitucionalnim" aktivizmom (dodir), lako se moze dokazati banalnim odgovorom na pitanje: odakle su clanovi organizacijskog odbora Zagreb pride-a:
Marko Jurcic je iz Rijeke (studira u Zagrebu), Gordan Duhacek iz Sarajeva (zivi i radi u Zagrebu) Franko Dota iz Splita (zivi i radi u Zagrebu) - i da ne nabrajam dalje jer su ipak njih trojica bili najglasniji u nametanju toga stava LGBT populaciji i javnosti u cjelini, dosli smo do zakljucka da niti jedan od njih koji su proteklih godina kritizirali uvoz ST Pride-a iz Zagreba, u svojoj primarnoj sredini nije ucinio nista po pitanju pokretanja LGBT aktivizma ili organiziranja bilo kakvog LGBT dogadjanja a kamo li Pride-a.
Oni su se u odredjenom trenutku kad je to njima odgovaralo izmjestili u sredinu u kojoj je netko drugi, davno prije njih, probio led uvozeci Pride iz na primjer Osijeka (Dorino Manzin), Argentine (Drago Pilsel) dok bi Stjepana Hršaka koji je bio treći na pozornici davne 2002. i valjda jedini zagrepčanin, mogli usporediti sa Mirjanom Kučar koja je eto autentična splićanka u organizaciji ST pride-a.
Iz ove kratke analize proizlazi zaključak - lako je biti prorok u tuđem selu. (Može i lako tuđim klincem po koprivama mlatiti).
Ja osobno mislim da je i prvi i drugi ST Pride vrlo učinkovito pomakao granice tolerancije u smjeru koji svi mi priželjkujemo.
Onih nekoliko razbijenih glava 2011 godine rezultirale su s 4.000 učesnika ZG pride-a 2011 te kolonom od oko 1.000 učesnika na drugom ST pride-u u kojoj sam srela mnoge kako autane tako i neautane splitske lezbe, a najvise me pozitivno iznenadila prija (ovdje je na forumu) koja se cak i za vrijeme prvog a i dugog pride-a bavila bas pravim neoficijelnim aktivizmom kako u svojoj privatnoj tako i u poslovnoj sredini. Na drugom pride-u je nosila transparent i vidi se gotovo na svim slikama.
A da ne spominjem nasu :" laura - heroj a ne zlocinac!" (ovo "nasu" shvatite uvjetno - jer sam ja skrtica )
Zasto sam ovo sve napisala?
Uopce nije vazno da li ce na ST pride-u svirati splicanke, zagrepcanke, afganistanke ili lezbe s mauricijusa. meni se cini daleko bitnije da sviraju lezbe koje znaju svirati i cija svirka ce se izdici iznad ormara LGBT zajednice. Bitno je napraviti band koji ce svojom kvalitetom nadrasti pridjev lezbacki, ali ga se nece odreci, vec naprotiv, band koji ce dokazati ono sto bi trebao biti glavni cilj aktivizma:
Mi smo kvalitetan band, a to sto smo lezbe ne treba shvacati ni kao prednost ni kao nedostatak. Treba to shvatiti naprsoto kao cinjenicu (tocka).
To je poruka koju inace odasilje "Nije ti zivot pjesma Havaja" kao i drugi filmovi Dane Budisavljevic, to je poruka koju odasilje svaka epizoda "Pola ure kulture" Drazena Ilincica i da ne nabrajam dalje.
Zato dodir, mislim da ti je krajnje glupa teznja s pocetka posta - naprosto jer je tesko ostvariva zbog sljedecih ogranicavajucih faktora:
Da bi skupila band splicanki moras naci:
1. lezbe koje imaju glazbenog talenta
2. koje imaju barem neke osnove vladanja nekim instrumentom
3. koje su outane da bi se uopce usudile doci javno na prajd
4. koje imaju afiniteta i sposobnosti nastupati pred publikom
5. koje su spremne na publicitet koji daleko prelazi lokalne okvire i okvire samog ucesca na prajdu, jer one na stageu obicno svi snimaju pa ce samim tim biti vidljiv u cijeloj regiji
6. u tom band-u ti ne bi trebala svirati, jer sorry nije to tvoj grad. Tvoj grad je onaj u kojem te vecina stanovnika pozdravi na ulici jer te se sjeca kad si se rodila, poznaje tebe, mamu cijelu familiju i.t.d.
(ja na primjer, ako cemo zanemariti godine, ispunjavam sve osim tocke 5. pa je ona dovoljna da ne zasviram na pride-u bilo gdje)
Ako ces biti iskrena priznat ces da se ti u Zenici na ulici ili u kaficima ne ponasas jednako kao u Zagrebu ili Splitu i to je kljucni razlog zasto ces tesko naci cure iz Splita koje u Splitu jos uvijek zive a koje bi bile spremne stati na stage ST pride-a.