kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Ovdje se možete predstaviti, ostaviti svoj prvi post...
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by Lea »

e to ja zovem hrabra žena... svaka ti čast!
dobrodošla!!! :yeah: :yeah: :yeah:
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Zlatka
penzionerka
penzionerka
Posts: 1131
Joined: 28 Oct 2012, 20:40

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by Zlatka »

Drage moje,

dugo me nije bilo, ali eto, osjetih potrebu da danas s vama podijelim što se događalo zadnjih pola godine.

Nakon prekida veze u ljeto 2012. bivši se odbijao iseliti iz stana (koji je u mom vlasništvu), ucjenjivao me i zagorčavao mi život kako god je znao. Prijetio mi je kako više nikada neću vidjeti dijete te da ako on ide, i ona ide s njim. Otežavao mi je svakodnevno funkcioniranje,na primjer, stavio je šifru na kompjuter koji sam ja kupila kako ga ne bi mogla koristiti iako je znao da tražim bolje plaćeni posao. On u to vrijeme, kao i većinu naše veze, nije radio, ali sva briga za kućanstvo i dijete je bila na meni. Tada sam bila kod psihijatra koji mi je prepisao terapiju i dao dijagnozu depresije.

Bivši je odbijao je svaku vrstu dogovora i jednostavno me ignorirao dok sam ja molila, plakala, preklinjala. U nekoliko navrata je postao i nasilan da me ušutka kada mu se više nije dalo slušati 'moje cviljenje'. S obzirom da me godinama udaljavao od prijatelja i obitelji, nitko nije znao što se događa. Sve sam prolazila potpuno sama, znam, trebala sam tražiti pomoć, ali lako je to sada reći. Kada to proživljavaš, stvari izgledaju drukčije. Iz straha ga nijednom nisam prijavila policiji, a sve zato, jer sam htjela zaštititi dijete. Sada shvaćam kako sam trebala.

Radila sam, plaćala račune, dizala kredit za kreditom da udovoljim njegovoj želji. potpuno me psihički, emotivno i ekonomski uništio. Krajem 11 mjeseca '12. već sam zapala u tešku depresiju, jedva sam funkcionirala. Vraćala sam se kući s posla s grčem u želucu, glavobolje su postajale sve gore, imala sam strašnu potrebu za samoozljeđivanjem kako bi ušutkala psihičku bol. Ispred djeteta sam naravno glumila da sam dobro, ali sve više mi je bilo jasno da to tako neće moći zauvijek. Upoznala sam jednu curu s kojom sam se počela družiti i ubrzo smo bile par. Viđale smo se rijetko jer sam nakon posla morala ravno kući tako da me uglavnom čekala na autobusnoj stanici i pratila me doma, tako sam krala nekoliko minuta za sebe. Otprilike jednom tjedno kada je doma postalo neizdrživo, prespavala bi kod nje, naravno, uvijek bi se pobrinula da prije djetetu skuham ručak i sve pripremim.

Padala sam u sve dublju depresiju koja se izmjenjivala sa fazama manije. Sredinom 12og mjeseca, nakon dugačkog razgovora tj monologa u kojem sam ga ponovno molila da ode, da može viđati dijete svaki dan, pri čemu me on, naravno, ignorirao i gledao tv meni se zamračilo. Nisam vidjela izlaza iz te situacije. Otišla sam u kuhinju i popila punu bocu tableta. Jednostavno, htjela sam da bol prestane, mislila sam kako nikada neću naći izlaz. Naravno, dijete nije bilo kod kuće. Nisam umrla, završila sam na psihijatriji.
Liječila sam se mjesec i pol dana, ustanovljeno je kako imam granični poremećaj ličnosti i teški povratni depresivni poremećaj.

Dijete za vrijeme hospitalizacije bilo kod moje mame kod koje inače ide na praznike, a on je ostao u stanu. Molila sam ga da taj period iskoristiti da se iseli u miru dok nema djeteta ni mene, no on to naravno nije učinio. Nisam željela ići doma za vikend jer me on čekao u stanu. Tada je bio jako dobar prema meni, donosio mi je stvari u bolnicu i rekao da mi sve oprašta i da se vratim kući, da ćemo nastaviti biti obitelj. Osjećala sam groznu grižnju savjest spram djeteta i ponovno pala pod njegov utjecaj iako sam jasno rekla da nećemo biti zajedno. Nije jednostavno misliti čisto kada si u takvoj situaciji, no moja želja i odluka je i dalje bila ista.

Kada je shvatio kako me neće pridobiti opet je postao zloban. Slao mi je kilometarske poruke, zvao me, vrijeđao.. Čak je pod izlikom brige za mene pokušao manipulirati mojom psihijatricom, no ona ga je srećom, pročitala.

Po izlasku iz bolnice preselila sam se kod poznanice jer nisam više mogla biti u vlastitom stanu. Ona također ima dijete i rastavljena je pa smo odlučile neko vrijeme dok se ne snađemo pomagati jedna drugoj. Između ostalog, dok sam bila u bolnici istekao mi je ugovor o radu i nisu mi ga produžili tako da sam i ostala bez posla tj jedinog izvora prihoda. Uz njenu pomoć promijenila sam bravu na stanu dok bivšeg nije bilo. Tada je otišao živjeti kod svoje tete. Sve stvari sam mu dala, ali mu nisam više dopustila pristup u stan. U međuvremenu, on je uzeo dijete k sebi i meni zabranio da ju vidim.

Skoro sama sam iselila stan i iznajmila ga kako bi imala prihode, a sa prijateljicom uređivala njezin kako bi dijete moglo doći kod mene. Pristajala sam na susrete s njim kako bi se dogovorili oko skrbi za dijete no to bi se svaki put svodilo na vrijeđanje mene i ja sam ponovno bila sve lošije i lošije. U tom periodu sam bila puna energije tj bila sam u maniji, izlazila sam, pila i uzimala previše tableta, bilo mi je sve gore i gore.

Vratila sam se u bolnicu jer sam ponovno postala suicidalna. Tamo sam ponovno provela mjesec i pol dana. Kroz terapiju sam ponovno uspostavila izgubljeni kontakt s obitelji i napokon shvatila kako imam podršku u njima, pogotovo u mami. Po izlasku sam ponovno krenula u dogovore s bvšim no on mi je i dalje branio kontakte s djetetom. Kada je napokon pristao na susrete, odlučio je kako to može biti samo jednom tjedno, naravno, uz njegov nadzor. Ti susreti su bili mučni, dijete je strašno plakalo i željelo ići sa mnom no on ju je uvijek odvlačio od mene.

Napokon sam shvatila kako od dogovora neće biti ništa i da ne želim provesti život tako da ga moram moliti i ovisiti o njegovoj dobroj volji. U dogovoru sa socijalnim radnikom i pravnikom u obiteljskom centru napisala sam i predala zahtjev za povjeravanje djeteta na odgoj i čuvanje sudu. Dijete sam, prevarivši tetu koja ju je čuvala, uspijela dobiti na samo i odvela ju kod svojih na more. Odmah sam bivšeg o tome obavijestila. Zamolila sam ga da mi da njene stvari, ali kako sam i pretpostavila, on je to odbio. Prethodno sam od poznanika nabavila odjeću, obuću, a moji su kupili ostalo.

Prijetnje koje sam tada dobila od njega neću pisati, naravno, odmah je pozvao policiju. Znala sam da će se to desiti pa sam se sama javila centru za ss. Utvrdili su kako je sve u redu, imala sam i zadnji nalaz od psihijatra u kojem piše kako mi je stanje uredno.

Zaposlila sam se, odradila sve provjere kod centra. On je digao svoju tužbu u kojom je iznio gomilu laži i okarakterizirao me kao psihički bolesnu osobu. Nakon mjesec dana što je dijete bilo sa mnom došao ju je posjetiti. Naravno da sam na to pristala, želim da se druži i viđa s tatom. Nakon dva sata provedena zajedno uvjerio me kako vidi da je sretna i da joj lijepo sa mnom i ja sam glupa i naivna kakva jesam dopustila da ostanu sami dva sata da ju odvede na ručak. Sjeo je na prvi trajekt i odveo dijete u Zagreb. Policija, naravno, ne može ništa napraviti jer dok nema rješenja dijete može biti kod bilo kojeg roditelja.

Od tada je prošlo skoro mjesec dana. Jučer smo imali prvo ročište na sudu, socijalna služba nije dostavila nalaz tako da je odgođeno. Nalaz nije gotov jer su u Zagrebu dvije službe paralelno vodile slučaj. Sama sam morala prehodati pola grada, pribaviti hrpu potvrda i riješiti problem jer njima komunikacija šteka. Kao da se radi o vreći krumpira, a ne o djetetovom životu.

Jučer je bivši pristao da vidim dijete jer ispred sutkinje nije smio odbiti, pogotovo zato jer je poludila kada je čula da traži psihijatrijsko vještačenje za mene, koje se nikada ne radi samo na jednom roditelju i radi se samo ako ss smatra da je potrebno.

Dijete je odmah po mom dolasku htjelo ići sa mnom. Srce mi se slamalo, on je to naravno odbio. Kada je dijete počelo plakati i nije se htjela odvojiti od mene, bacio mi je torbu na hodnik zgrade i htio me izgurati vani, ali nisam se dala. Dijete je vikalo nemoj tjerati mamu, neću ostati u Zagrebu. Bacila mi se oko vrata i nije htjela ići kod njega koji je cijelo to vrijeme mene vrijeđao i govorio mi da izađem iz stana. Znala sam kako će to izgledati i čak sam razmišljala zbog nje ne otići ju vidjeti, ali odlučila sam kako neću više živjeti u strahu. Iščupao ju je iz mojih ruku izvrnuvši mi zglobove, a mene gurnuo na krevet. Napravila sam ono što sam trebala toliko puta prije, zatvorila sam se u wc i nazvala policiju.

Policajci su došli, ali njihovo postupanje me šokiralo. Znam da je sustav nikakav, ali kada to osjetiš na svojoj koži..
Rekli su mi ako mislim ustrajati u tome da je bio nasilan da oboje moramo u stanicu, a dijete će kod socijalnog radnika i da je bolje da se dogovorimo. Još su rekli da isto tako i on može reći da sam ja bila nasilna, na što je bivši rekao, pa da, ona laže, ako idemo u stanicu i ja ću. Ispratili su me iz stana..

Sada smišljam šta ću dalje.

Razlog zašto sam ovu podužu, ali i dalje vrlo skraćenu priču podijelila sa vama jer se nadam da će nekome pomoći. Život u strahu nije život.

Navijajte za mene i moje maleno pile.
Eh da,usput, jučer sam bila na kontroli kod psihijatrice i dobila odličan nalaz.

Zagrljaj svima :grli:
My soul was removed to make room for all this sarcasm.
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by Lea »

samo hrabro, zlatka... osoba koja te ugnjetava, omalovažava, gazi na svaki mogući način, te ne zaslužuje. od srca ti želim da naiđeš na nekog tko će ti biti emotivna i svaka druga potpora, bio to muškarac ili žena... čuvaj se.
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
whisper
penzionerka
penzionerka
Posts: 5902
Joined: 27 Oct 2010, 22:45
Location: istočno od raja..

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by whisper »

Budi hrabra i izdrži sve to.. :grli:
User avatar
renata
penzionerka
penzionerka
Posts: 5102
Joined: 12 Apr 2010, 17:17

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by renata »

Zlatka-ti si naše srce i puno te volimo-kad ti je god teško,izjadaj se ovdi sa nama-
uvik ćemo ti dati podršku-nisi sama ti si dio nas-molim te,ti si borac i vjerujem u tvoju snagu.
sada izgleda da su ti je bolesnik,zlostavljač zatvorio izlaze-al,vjeruj mi oni postoje.
molim te,potraži pravnu pomoć za svoja prava-jer ti prava u zakonu imaš.i ne boj se-
pravnica će ti sigurno pomoći :) Puno puno pozitivne energije za tebe :)
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by laura »

Samo nemoj klonuti duhom sada kad si bez nje. Vratit ćeš ti i svoju djevojčicu i svoj život, izdrži, isplatit će se :)
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
anansa
penzionerka
penzionerka
Posts: 2138
Joined: 24 Sep 2012, 22:23

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by anansa »

:grli: :ajde: šaljem ti dobru vibru
ja ne svijetlim,ja sijevam
caca
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 51
Joined: 06 Nov 2013, 01:08

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by caca »

ura, neko je srecan!
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by Lea »

nišla sam na ovaj topic opet i osjetila potrebu odgovoriti na pitanje iz samog naslova, jer sam skontala da sam ga zaobišla. mišljenja sam da čovjek nikom ništa doli samom sebi nije dužan priznati. na kraju krajeva ne žive drugi našim životima, niti nas "hrane i oblače" da im se moramo pravdati, tako da... zaboli te šta će ti drugi pričati iza leđa i uopće, šta će misliti o tvom životu... a to da si im išta dužna priznavati, definitivno nisi, zašto bi, uostalom!?
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
renata
penzionerka
penzionerka
Posts: 5102
Joined: 12 Apr 2010, 17:17

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by renata »

da,ali svatko ljudsko biće želi biti integrirano u društvo,
biti prihvaćen/a,a ne odbačen/a,tako i u vlastitoj familiji,u susjedstvu,na poslu,fakultetu,
u sportskom klubu...disati slobodno..
otud potreba da kažeš drugima,da si u miru sa svima,i da si u miru sa sobom..
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: kako priznati sebi i svima šta si, tko si..?

Post by Lea »

ne znam baš je li svakom stalo. :) osobno me nije briga hoće li me netko prihvatiti ili ne. uopće ne osjećam potrebu eksponirati svoju seksualnost pred ljudima koji su mi ionako samo nekakvi kolege i sl. intima je intima, bar za mene. dijelim je samo s određenim ljudima.
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
Post Reply