http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/13 ... itvom.html
Ovaj dio mi je pogotovo zanimljiv iz osobnih razloga. Naime svoju homoseksualnost otkrila sam relativno kasno, kad sam vec imala izgrađen jedan sasvim drugi nacin zivota. Brak, djeca... Odlučila sam izaci iz braka, jer jednostavno nisam mogla, niti mogu zivjeti dva zivota. Ali u svemu tome zapala sam u krizu identiteta, pa u depresiju, i potražila sam pomoc psihijatra zbog depresije iz koje se nisam mogla izvuci. No neletila sam na jednu psihijatricu koja mi je prvo pripisala pilulice da me dignu (jer depresija je kemijska reakcija u mozgu), a onda je u jednom trenutku razgovora (u kojem sam ja ronila suze krokodilske, potpuno izbezumljena) spomenula liječenje, ne od depresije nego od homoseksual-IZMA. I iako sam bila potpuno u neredu, nikad nisam smatrala da sam se razbolila od tog nekog IZMA! Uzela sam recept za pilulice (jbg besplatna droga, di ćeš bolje) i ošla i nikad se nisam vratila. Izliječila sam se sama, al ne od IZMA, i evo me sretna i zadovoljna lezba.Predsjednik UPC-a Gero Winkelmann izjavio je za Der Spiegel da se njima 'javljaju mnogi ljudi s homoseksualnim osjećajima koji se nalaze u stanju duhovne ili psihološke krize, zbog koje jako pate'. Stav UPC-a jest da oni samo 'pomažu onima koji su nesretni'. Za znanstvenu bazu takvog pristupa Gero Winkelmann naveo je 'učenja Svetog pisma Katoličke crkve', ali i homeopatiju. Mediji ih već ismijavaju kovanicom 'homo-homeopatija' jer tretman koji bi trebao dovesti do 'izlječenja' homoseksualnosti uključuje i gutanje tableta šećera! Ipak, ma koliko sve to apsurdno zvučalo, aktivisti iz LSVD-a upozoravaju da katolički liječnici koriste slabost i neodlučnost mladih gayeva i biseksualaca, koji se tada počinju otvoreno susretati s homofobijom u društvu te osuđuju UCP.
I stoga, smatram da ovakvi pristupi nisu nimalo bezazleni i mogu prilično naskoditi osobama koje se ponekad znaju tesko nositi sa svojom homoseksualnošću.