Fragmenti

Post Reply
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Fragmenti

Post by Jelena-E »

Dugo se razmisljah gde da dodam ovu pricu posto i nije bas toliko prica... Ustvari neznam ni sta je. Mozda neki fragmenti moje podsvesti?
Dodajte bilo sta sto vas je nekad ganulo da napisete nesto..... Komentarisitie..... Sta god vam je drago.....





Sanjari


Posle tiliko godina moguce je da se sustrenem sa nekim kog nisam videla, kog sam fizički izgubila ali ko je duhovno uvek bio samnom. Postojala je, kroz sve ove godine, neopipljiva veza misli koje su se provlačile kroz uzane tunele sudbine, i tkao smo bili povezani.
Tako ću koračajući ulicama bezimenog grada, rasejanog koraka, pogledati u neki izlog sa šarenim krpicama i u njmu videti siluetu. Moj mozak će je odmah prepoznati, srce će da zalupa jače, ponestaće mi daha, naglo ću se okrenuti i sresti se sa iznenađenim pogledom nepoznate osobe. Okrenuću se i nastaviti da rasejanim pogledom u gomili odeće prepoznajem teksturu tvoje kože.

Sledeći put ću u nekom klubu da pričam sa površnim ljudima, pokušavajući da svojim glasom nadjačam glasnu muziku. Površni ljudi, površni prijatelji će više da prečuju nego da čuju, klimaće glavom u znak odobravanja i ako ne shvataju o čemu pričam. Tada će mešavina svih zvukova da proizvede utisak da se između svega izdvojio tvoj glas. Napregnuću sva čula i okrenuću se da u masi nepoznatih ljudi prepoznam tvoje lice. Numorno ću da prelazim očima preko mnoštva ljudi kao svetionik svojim svetlom po uzburkanom moru, a od broda ni traga ni glasa.

Ujtro ću se probuditi tužna i usamljena. Napolju će padati tiha kiša. Ja ću ne uključujući muziku da skuvam prvu jutarnju kafu i lagano ću je ispijati gledajući napolje kroz zatvoren prozor. Prizor koji će mi se prikazivati, a koji ja neću shvatiti, biće latice rascvetale jabuke u aprilu. Sve će da izgleda mokro, sveže i zdravo. Osećaću ukus kafe i sete misleći o tebi, i ne primećujući šta mi se dešava ispred očiju. Onda će kroz otključana vrata da bane džandrljiva komšinica, sa svojim pričama o svakodnevici, raznim banalnim pitanjima na koja očekuje odgovor. Ja ću onda morati da se pretvaram da je sve uredu, moraću da budem uslužna i da odgovaram na njena glupa pitanja, da je ponudim kafom i podnosim njeno prisistvo, i ako bih radije bila sama i mislila o tebi.

Stvari će teći jednakim žuborom, i ja ću misliti o nama s vremena na vreme. Onda će, jednog dana kad se najmanje budem nadala, kada te ne budem tražila među nepoznatim ljudima, i ne budem naslućivala tvoj glas u uličnoj buci, da podignem pogled sa vlažnog pločnika i ugledam tvoje oči. Tada ti neću reći da sam mislila na tebe svakog proteklog dana, neću ti reći da sam žalila za zvukom tvog glasa i smislom reči koje si govorila. Nećemo se zdraviti ni grliti, jer je sve to sadržano u našim pogledima. Stajaćemo tako i gledati se za koji trenutak, govoreći a ćuteći, dok će ostali ljudi da prolaze ne sluteći šta se događa između nas.

Tada ćemo zakoračiti u isto vreme, spustiti pogled na vlažni pločnik, i mimoići se širokim trotoarom. Ja ću otići u susret novim danima, nalazeći snage da te ne zaboravim u tvom pogledu. Tako ću misliti i sećati se tebe, sve dok se ne budem umorila, sve dok ne budem prestala da se nadam da ću te sresti, a onda će s eto dogoditi, i opet ćemo imati snage da sanjamo jedno o drugom, predugim snom iz kog se budimo samo onda kada se sretnemo, ali mi smo sanjari i izabrali smo da sanjamo a ne da živimo.
Last edited by Jelena-E on 06 Dec 2012, 15:02, edited 1 time in total.
User avatar
daleka
penzionerka
penzionerka
Posts: 2965
Joined: 20 Aug 2012, 13:27
Location: udaljena

Re: Fragmenti

Post by daleka »

Mjesto pod suncem

Biti majka je ponekad užasno bolno. Biti samoharana majka još bolnije. Morate primati udarce za oboje. I majku i oca.Morate se boriti dvostruko jače. I što je najgore ne samo što se borite sa svakodnevnicom, vi se borite i sa osobama koje bi vašem djetetu trebale biti podrška i koje bi mu trebale pružiti ljubav. Na kraju krajeva, to je i njihovo dijete.

Danas je Čudo kod Eksa i već po neznam koji puta zvao je , da bi se vartio kući. Razlog je što Mala od Eksove sadašnje Čudu ne dozvoljava ulazak u sobu. I ništa to ne bi bilo tako strašno, a niti za mene bolno, da ta soba nije bila namjenjena Čudu. Međutim ženidbom za mamu od Male, Čudo je dobilo deložaciju.a Mala sobu. Također sobu,friško napravljenu dobila je i punica. Jer ona je stara i nemere više biti sama u stanu. Dakle iz gore navedenog da se zaključiti, da su u toj kući svi imaju svoje mjesto osim Eksovog sina....

I tu počinje bol i borba. Eks ne želi o tome ni čuti. Mislim da je njemu mozak totalno otišao na kvasinu, a procjene rasuđivanja su mu daleko ispod nule. Po njemu je normalno, da kada mu sin dođe u posjetu sjedi sa njime u boravku i bleji u televizor. Po njemu je normalno da mu Mala ne da u sobu. Po njemu je normalno da to dijete više kod njega nema gdje prespavati.Po njemu je normalno to što je dijete stavio u drugi plan.

I svaka suza od Čuda i moja je suza, i svaka tuga i jad, moja je tuga i moj jad. A najgore je što ne znam kaj se mota u toj malenoj glavici. Ako se pokuša izboriti za svoja prava Eks ga smatra bezobraznim, lajavim, neodgojenim. Ako pokuša otići kući tada mu predbacuje da ne voli vlastitog oca. Što god da dijete učini njemu ne odgovara. A dijete samo traži pažnju i ljubav koju po svim pravilima ovoga svijeta zaslužuje.

I priznajem...mrzim Eksa.....mrzim ga neizmjerno. I neka sam zbog toga loša, i neka gorim u paklu, i neka me bude stid, nije me briga. Mrzim ga.....
Da odustanem ?!
Ne !!! Ne stoji mi !!!
User avatar
daleka
penzionerka
penzionerka
Posts: 2965
Joined: 20 Aug 2012, 13:27
Location: udaljena

Re: Fragmenti

Post by daleka »

Jedna životna priča

Lice joj je smrknuto.Njime se provlači neka sjena.
Oči su joj potamnjele od tuge.
Kožom joj prolaze žmarci.
U dubini duše neka tupa bol, neka hladna ruka stišće joj srce.
Osjeća hladnoću, mada je vani vruć ljetni dan.
Bol u želucu ne jenjava.
Preplavjuju je osjećaji.
Bijes
Tuga
Jad
Izdaja
Ljutnja
Bezbroj pitanja vrti po glavi.
Gdje je pogriješila?
Da li je premekana?
Luda?
Predobra?
Zašto joj se čini da gubi na svakom koraku?
Ili je jednostavno tako moralo biti ?
Davala je puno, više nego što je mogla i trebala.
Bila je sve.
Majka
Ljubavnica
Sestra
Prijateljica
Bila je obitelj
Razumjela je
Tješila
Praštala
Drugi joj govore da ima sve.
Divnog muža, dijete, dom, obitelj, posao.
Ali samo ona zna da nije tako.
Znaju i drugi, ali ipak smatraju da je u prednosti.
Želi uzeti stvari u svoje ruke, promjeniti život, napraviti rezove
Ali kukavica je.
Lakše je pustit da vrijeme odnese bol, da sjećanja izblijede.
Ne može se pomaknuti.
Za nju je i najmanji korak težak.
Vjeruje da će sve doći na svoje.
Da će se svako dobro vratiti nećim boljim.
Svako zlo nećim gorim
Vjeruje da je sudbina već utabala njen put i da ga nema smisla mjenjati.
Protuprirodno je.
Već dugo zna kako je kraj neizbježan.
I sama ga priželjkuje.
Nema više snage za borbu sa vjetrenjačama, duhovima prošlosti.
Previše su joj oduzeli vremena.
Ugrozili njen mir, život, narušili zdravlje.
Nada se da će nestati sami od sebe.
Da ona neće morati ništa poduzeti,
Ne želi se više uzrujavati zbog njih.
Želi zaboraviti.
Kao da ih nikada nije ni bilo.
Kao da one godine koje su djelili nisu postojale.
Bol u želucu je sad već neizdrživa
Crna rupa u duši prijeti da će je proždrijeti.
I mišići na licu se grče nekontrolirano.
Misli joj se kovitlaju bez ikakvog reda.
Mješaju prošlost i sadašnjost.
Bacaju je u stanje ludila.
Ona čeka uz bolne uzdahe.
Čeka završetak još jedne životne priče.
Njene priče

Možda će ipak na kraju biti
Happy end
Da odustanem ?!
Ne !!! Ne stoji mi !!!
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

:klap: Svidja mi se ovaj drugi tekst daleka. Bravo. :klap:
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: Fragmenti

Post by hellen_stewart »

Snježi..Velike pahulje gotovo uobličene u omanju grudvu,kao da se spremaju bombardovati ionako sumorni gradić.Sumorno je ovdje čak i ljeti,osim pazarnim danom kad na ulici posmatraš još sumornija lica,tako se stopi sve u jednu savršenu cjelinu sivila.Ipak,ovdje se najbolje osjećam,baš kao kad putnik dodje na kraj svog puta.Nemaš više za vidjeti ništa što već nisi odavno vidio,ali čuješ..Osluškuješ i čuješ,ne čuješ li čut ćeš!Danas osluškujem sebe i čujem milion glasova,raznih...Pomislio bi čovjek-šizofrenija ali onda čuješ svoje unutrašnje glasove koji ti neprestano govore.Ne može ih čovjek nadgovoriti niti ušutkati, sve i kad bi htio.Dok se jedan glas buni,drugi govori,ma pusti ga neka kaže šta ima.Pa se sve to onako pomiješa sa mislima,rekli bi kod nas, baš kao bosanski lonac.Odavno nismo bile ovako kao danas,nasamo Ja i Ja.Nismo se već dugo ovalo lijepo ispričale,baš kao najbolje prijateljice koje se odavno nisu vidjele....
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: Fragmenti

Post by hellen_stewart »

Dijalog

Ja-nekako sam tužna danas.
Druga ja-ajd ne budali,šta ti fali?
Ja-kako mi ne fali,ne pravi se sad luda?
Druga ja-A sta bi to ti,i kuda?
Ja-voljela bih biti prazna,lakse je!
Druga ja-To je naprosto nemoguce,to onda ne bi bila ti.
Ja-treba mi ljubav
Druga ja-Imas je,imas je previse,okreni se oko sebe pogledaj.
Ja-ti gluposti zboris,uvijek se pravis pametna.
Druga ja-Ti si mazohista,uzivas u svome bolu
Ja-začepi kravo,šta ti znaš?
Druga ja-Dokaži mi da nije tako,da sam u krivu?!
Ja-dokazat ću ti!
Druga ja-možeš li mi obećati da nećeš biti tako tužna?
Ja-ne mogu,ali mogu obećati da neću često biti tužna.
Druga ja-to je već bolje,malo mi se više svidjaš danas.
Ja-volim sto te imam,sto si uvijek uz mene tu.
Druga ja-Mi smo nepobjedive :)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

:lol: :lol: E blago tebi nikad nisi usamljena.... :lol: :lol: :lol: :lol:
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: Fragmenti

Post by hellen_stewart »

Jelena-E wrote::lol: :lol: E blago tebi nikad nisi usamljena.... :lol: :lol: :lol: :lol:
pametan čovjek se dobro zabavlja i sopstvenim mislima :hihihi:
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

Hvala evo ceo dan me vec zasmejavas :lol: :lol: :lol: :lol:
User avatar
daleka
penzionerka
penzionerka
Posts: 2965
Joined: 20 Aug 2012, 13:27
Location: udaljena

Re: Fragmenti

Post by daleka »

(Ne)radni uslovi

U kakvoj ja radnoj sredini radim..

Gazda se ne trijezni već danima...u onih par sekundi normale, nazove i pita ima li kaj hitno.
Pošto ga ne želimo zamarati , a ni ometati u njegovoj ljubavnoj vezi sa raznoraznim
Žestokim i brzoomamljujućim pićima, redovno, u glas, baš poput Bečkih dječaka,
Odgovaramo...Ne, nema ništa hitnog šefe...
On se tada vraća svojim bludnim radnjama,oblizujući, koketirajući,palucajući jezikom
Po glaviću boce..

Nema ništa hitnog osim....

Papira za printer ima još u tragovima.Na što ćemo štampati obrasce, plaće i ine
Pizdarije zna eventualno Vidoviti Milan.
Također nema ni drek papira. Rola ili dvije. Tu je doduše odluka laka. Nema sranja nit pišanja. Samim time nema ni ića ni pića.
Film, boja, toner kako kome drago za faks ne postoji već danima.
Primiti faks postala je nemoguća misija.
Internet je na izmaku. Račun naravno ne plaćen, a ni telefon ne stoji bolje.
Sa kopirkom je pak druga dijagnoza. Kada trebaš potamniti ona foto kopira svjetlo, a ukoliko
Ti treba svjetlo dobit ćeš tamno.
Kafe aparat stoji samo kao izložbeni primjerak. Naime kave nema . Recesija je.
Također nema ni vode iz aparata. Prazni galoni sakupljaju prašinu. Račun nije
Plaćen, a vode potrošeno kao da živimo u Sahari.
Struja...eh struja.. Nju su nam došli iskopčati. Međutim ja, blagoglagoljiva kakva jesam
Divila sam se stričekovim toplim očima i miloj faci, sve sa razlogom da nas ne isključi.
Uspjeh je bio zajamčeni, presuda odgođena na par dana.
Tko kaže da Elektru moraš podmititi samo lovom. I pridjevi pale.
A ja bih za svoju firmu i život dala. Zdravlje već ionako jesam.
Pošto ne jedemo i ne pijemo, ne trebamo prati niti suđe. Doduše ionako nema Čarlija.
Nema ni Wc Neta, niti trulexs krpa...
Uskoro nam ni Odred za čistoću neće moći pomoći.
Ali mi se trudimo. I još se ne damo. Zadnjim snagama se odupiremo kako nametnicima,
Bakterijama , tako i raznim utjerivačima dugova.
Od banaka, poslovnih partnera, do raspiždenih žena.
Uf, te su najgore. Ne prezaju ni pred čime.
Jedna je tako u trenutku šize, pokušala zapaliti šefa, ured i nas sve skupa.
Hvala Bogu na prisebnosti, na tečaju Ništa nas ne može iznenaditi i na nizu istih scenarija,
Pa smo kolegice i ja reagirale brzinom munje. Razoružali ženu, obranile šefa.
Ne moram ni reći kako mi je šećer skočio na 10 istog trena.
Čovjek bi mogao pomisliti da se moje radno mjesto nalazi ni više ni manje nego
Drito u Afganistanu.Na prvoj crti bojišnice.

Sve u svemu moji radni dani, tjedni i već mjeseci u ovoj lagano raspadajučoj firmi
Protječu u nizu društveno nekorisnih događanja.
Nema sredstava, automatski nema elana.
Možda bi bilo najbolje brati visibabe u nekoj šumi. Sada im je ionako sezona. Ali i tu je zajeb. I one su zakonom zaštićene, baš kao i moje šef ...Stoga ako ne dospijemo u zatvor zato što smo ga zatamanile bez predumišljeja, radi branja visibaba sigurno ćemo odguliti koju godinu .

p.s.ovo je zapis star cirka 3 godine. u međuvremenu sam firmu promjenila, a gazda je skončao pod kotačima vlak (Bog nek mu da
duši lako )
Da odustanem ?!
Ne !!! Ne stoji mi !!!
User avatar
daleka
penzionerka
penzionerka
Posts: 2965
Joined: 20 Aug 2012, 13:27
Location: udaljena

Re: Fragmenti

Post by daleka »

Dragi Djede Mraze...

Prvo da te pozdravim, nismo se dugo vidjeli uživo, koliko se sjećam...
Nisam ti to nikad rekla pa sad koristim priliku, neka priča k'o šta hoće, ali ja još uvijek vjerujem u tebe...
To što sve stigneš obići za jednu noć samo znači da imaš dobre putničke veze jer, kad pogledaš malo bolje, to dosad nitko nije ni pokušao pa ne može ni tvrditi da se ne može. A i ti sobovi, tko zna šta im daš da puše kad lete i još i saonice vuku?!
Nije upitno da si zaboravio na mene prošle godine kao što ćeš i ove, vjerojatno, ali znam, djeca su na prvom mjestu pa se ne bunim, to tako mora biti.
Ne smeta mi recesija, mislim da je čak i dobro došla, ljudi se okreću jedni drugima za pomoć, neimaština i krediti između nas stvaraju neraskidive veze.
Ne smeta mi ni što radim po cijele dane samo da bih platila račune, inače bi imala punu kuću stvari bez kojih, očito, mogu.
Ne smeta mi ni što neće biti godišnjeg odmora, vlakove i more ću puno više cijeniti ako ih vidim jednom u pet godina.
Božićnica - kome treba ustvari, ionako bi otišla Todoriću koji ima i previše!
Ali jedno te molim:
donesi mi par kila živaca da sve ono što me čeka u narednoj godini prođe što bezbolnije. Važno mi je da imam bar do Uskrsa, a onda ću vidjeti što se može sa Zekom odraditi... Ali donesi mi prave, ne one kineske što traju par dana. Ništa drugo ne tražim i ništa mi ne treba.
I oprosti, ali ove godine kad dođeš neće biti onih čokoladnih kuglica kao prošle godine, jebiga, kriza je...
Da odustanem ?!
Ne !!! Ne stoji mi !!!
User avatar
daleka
penzionerka
penzionerka
Posts: 2965
Joined: 20 Aug 2012, 13:27
Location: udaljena

Re: Fragmenti

Post by daleka »

ZAHVALNA SAM


1. jer imam dobro i pametno dijete
2. jer imam stalni posao
3. jer za tjedan dana počinje moj dvotjedni godišnji odmor
4. jer imam par jebeno dobrih prijateljica
5. jer sam voljena
6. jer vole kad ih volim
7. na svojoj lajavosti
8. jer mi nitko ne sere kad se glupiram
9. jer imam hrpetinu stvarno dobrih knjiga
10. jer imam laptop koji radi i rezervni laptop (u slučaju da ovaj krepa)

11. jer sa svojih 41 godinom i dalje mogu ponekad biti dijete
12. jer znam pisati
13. jer mnogi misle da sam dobra osoba

14. jer imam mobitel koji sam željela
15. jer imam susjede kojima se mogu obratiti
16. jer je moj tata najbolji čovjek na svijetu

17. jer sam zaljubljena
18. jer mogu svršiti
19. jer me rijetko kad nešto boli
20. jer mogu pjevati
21. jer na Filmoviziji ima super serija
22. jer sam vratila neke ljude ponovo u svoj život
23. jer mi je pokonila najdražu sliku
24. jer imam veeeliku kadu (dole tuš kabine!)
25. što se Leonard Choen uopće počeo baviti muzikom
26. a i Balašević
27. a i što mi starci nisu slušali narodnjake

28. jer imam odičan fotić
29. jer imam bezbroj hororaca i mogu ih gledati svaki dan
30. jer imam osmjeh koji se ljudima sviđa
31. jer sam u fazi pozitivnog razmišljanja
32. jer neki misle da sam duhovita
33. jer politika ne ide u moju butigu
34. jer ne vjerujem u Boga

35. jer nemam kurje oko, ni urasli nokat
36. jer nas je spojio Balconn
37. jer postoje krave, a kad postoje krave postoji i sir
38. jer su mi starci bili pametni pa napravili kuću
39. jer imam novu veš mašinu

41. što se uvijek, uvijek, baš, baš uvijek nasmiješi kada me vidi
42. jer imam puno fotografija iz vremena kad sam bila mala


43. jer sam duboko uvjerena da me čeka još puno lijepih stvari
44. jer me nitko ne tjera da nosim zlato
45. što sam okružena tolerantnim ljudima (ok, da nisu takvi davno bi pobjegli od mene)
46. jer ne pijem alkohol (ovo zahvaljujem sama sebi)

47. što se zovem tako kako se zovem
48. jer živim u području umjerene klime (ne zna gdje bi bilo gore, u tropima ili u hladnim predjelima)
49. jer sam odrastala zaštićena kao lički medvjed
50.jer imam svoju malu sobu, svoje malo carstvo
51.jer volim ugađati dragim osobama
52.jer nisam škrta
53.jer mi ne smeta humor na moj račun
54.jer nisam zlopamtilo
55.jer volim čokoladu
56.jer mi je buraz faca
57.jer dobro kuham
58.jer mi je šefica genijalna
59.što su me odgajali da budem tolerantna
60.što sam lezba
61.što ne slušam narodnjake
62.što nisam homofob
63. što nigdje ne piše da ovih točaka mora biti 100!
Da odustanem ?!
Ne !!! Ne stoji mi !!!
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

super mi je ovo, daleka... mogla bi pisati kolumne negdje... :dadada: :love:
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

I meni :)
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

sad sam pročitala i tvoju priču, jelena-e... jako je lijepa :)
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

Hvala :)
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

evo nešto što sam napisala sa 16 godina... iz poduže zbirke misli... (ima nekih 70 str.) i to ću ukoričiti nekad već, čisto za svoju dušu i drage ljude...

ovaj i druge kratke tekstove sam već objavila u srednjoškolskim novinama, davno još.

Ples prozirnih sjena

Jeste li ikad imali osjećaj pada, ponora i ništavosti, kao da nema smisla, da smisao ne postoji i da se samo zavaravate, a svoju sjenku gledate među mnogo onih koji nečujno, tužno, veselo, sjetno ili pak vedro prolaze pored vas!? Često prolazeći cestom razmišljam i razmišljajući se pitam – što radim i kamo idem, što svi ti ljudi pored mene rade i kuda idu… i ima li uopće kakav značaj svo to lutanje, sve to što je besciljno i prazno… I bojim se svoga lutanja i lutanja svih tih ljudi koji prolaze pored mene… svih tih ljudi koji te čudno gledaju, kao da te žele nešto upitati no ne usuđuju se… svih tih loše prikrivenih istina… svega što jedan čovjek nosi sa sobom i u sebi, kao golemi teret koji je tokom godina teži, bojeći se da ne prevagne… Iza svih tih silnih ljudi i iza mene same, prolazi moja sjena… I gledam sve te otkrivene želje, sve boli, gnjusne i prljave tajne… Tada me boli život tih ljudi, jednako kao i moj vlastiti, i izgaram u želji, prozirnoj želji stvarnosti.
Last edited by Lea on 15 Dec 2012, 23:42, edited 3 times in total.
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

iz iste zbirke... (nekad sam je zvala, moja prva knjiga :love: )

Ja šuteći odlazim

Prošavši ceste užasa, svog razuma prvenstveno, svega što sam voljela ili pak nisam, zbog ciljeva koje sam ostvarila i onih koje nikad neću, zbog šarenog svijeta u mojim očima, sreće, ideala ili gluposti, ljubavi, mržnje ili predrasude… ja podižem čašu svojih snova i snova svih onih koji sanjaju… Zbog iskrenih glumaca i lažnih individua… U tom bunilu vidim mnoštvo ljudi, gomilu onih koji bi sa žarom ispili sve snove, sve nade, sve želje, sva lutanja ili jedno veliko ništa… A ja se ne obazirem, ja prolijevam moje snove i ideale, sve želje i nade, sva lutanja ili jedno veliko ništa i predajem se, jer je to sve što mi preostaje… I gledam sve te razočarane ljude, one čije je raspoloženje naglo splasnulo… No ovaj se put oni umjesto mene pitaju, «zašto», a ja samo šutim i šuteći odlazim… Iz neke bliske daljine gledam sebe kako odlazim i gledam sve te ljude koji me gledaju, dok se moja sjena gubi u tamu, zajedno s godinama mog života.
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

MOJI ZIDOVI

Stojim na rubu, između sna i jave, istine i laži, ili prividne stvarnosti. Borim se na raskrižju putova, ne svojih, jer ih nisam nikad upoznala. Između relativnosti spoznaje do slobode i sreće, moja se osobnost gubi. Ja idem naprijed i nadam se… Ne želim se vratiti na početak, jer je prekasno… Branim se tezama koje istovremeno pobijam. Idem linijom srca i gubim, opravdano gubim. Borim se protiv logike i konkluzija, jer ponekad nema zaključka. Zagovaram toleranciju, ništa ne gledam crno-bijelo i pričam o «zlatnoj sredini». A postoji li uopće ta «zlatna sredina» i jesu li humoristi uistinu tužni ljudi, a ja i ti jednostavno Ljermontov čudan čovjek, ili se svi držimo istog zida i ispranih fraza, rečenica u kojima nema što je pisac htio reći. Na kraju uopće, što je to što je važno, ona prividna, individualna značajka, koja nam danas nešto predstavlja, u društvu, da ne zaboravim tu gomilu ljudi koji trče za vlastitim interesima, jer je to ipak ljudski, ili ona neobjašnjiva, skrivena, koja nas drži zarobljenima!? A koji su stvarni prioriteti!? Njih nema... Želim jedno, pa ispunim ili ne ispunim, pa se kajem, pitajući se, što bi bilo kad bi bilo, pa ispunim drugo i nisam zadovoljan. Čak i do cilja dođem al težim većem… Pa se mirim sa situacijom i tako u nedogled. Dođe i dan kad se umorim od težnji, ciljeva, onoga što zovu «ideal»… i spustim se na zemlju, jer sam ljudsko biće bogom dano, a moja je dužnost, samo i jednostavno biti čovjek, koji ide za, ne najboljim, jer toga nema, već jednostavno što boljim pravcima svoje istine.
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

Meni je ovo najintimniji i najdublji deo foruma. Sve je nekako kreativno autentično i moćno u svemu tome....Bravo :super:
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

meni je pitalica najdraža :cer: volim se igrati :cer:
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

E da pitalica.... JA sam to malo zapostavila :sridise:
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

:hohoho: a jbg... to ja suptilno pozivam ljude na igru :lol:
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
Jelena-E
Cuisine ala Jela
Posts: 4458
Joined: 02 Aug 2010, 04:33

Re: Fragmenti

Post by Jelena-E »

Zamisli da prolaziš pored stola na kom stoji velika staklena vaza. Slučajno izgubiš putanju po kojoj se krećeš, zateturaš se malo, gurneš sto i vaza se preturi.Dok se kotrlja po površini stola probaš da je uhvatiš ali bezuspešno. Tvoj pokret ruke prati zvonak zvuk i nebrojeno komadića stakla koji se kotrljaju po podu do svih mraćnih uglova prostojie da nikada ne budu nađeni i da se nikada ponovo ne sastave.
Zamisli da je decembar. Prvi sneg prekriva gole predele. Sive kuće, siva priroda, sivi ljudi... Ti podigneš glavu ka nebu dok se po tvom licu tope pahulje. Svaka će pasti samo jednom i istopiti se samo jednom i nikada više ista pahulja neće pasti.
Zamisli da imaš 20 godina i da se svet tek otvara. Svi putevi leže ispred tebe i za koji ćeš se odlučiti zavisi samo od sna koji sanjaš, a taj san je pun ideala pun principa pun boljeg sutra. Shodno tome izabereš put i nastaviš dalje. Kako odmičeš tako se ideali ruše. Tvoji principi su samo tvoji i ne važe ni za koga više. Tvoji ideali su prevaziđeni u novom svetu, a tvoj san nije više san nego farsa. Lagano ti postaje jasno da snove sanjaju mladi ljudi pre nego što upoznaju svet a da ti više nisi to.
Ja sam komadić stakla u mračnom uglu sobe. Ja sam istopljena pahulja snega koja se nikada više neće istopiti. Ja sam zaboravljen san bez koga je život nemoguć... A još sam tu.
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Fragmenti

Post by Lea »

Jelena-E wrote:Zamisli da imaš 20 godina i da se svet tek otvara. Svi putevi leže ispred tebe i za koji ćeš se odlučiti zavisi samo od sna koji sanjaš, a taj san je pun ideala pun principa pun boljeg sutra. Shodno tome izabereš put i nastaviš dalje. Kako odmičeš tako se ideali ruše. Tvoji principi su samo tvoji i ne važe ni za koga više. Tvoji ideali su prevaziđeni u novom svetu, a tvoj san nije više san nego farsa. Lagano ti postaje jasno da snove sanjaju mladi ljudi pre nego što upoznaju svet a da ti više nisi to. Ja sam komadić stakla u mračnom uglu sobe. Ja sam istopljena pahulja snega koja se nikada više neće istopiti. Ja sam zaboravljen san bez koga je život nemoguć... A još sam tu.
extra. :super:
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
Post Reply