NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post Reply
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

I.Turgenjev

...Mislim o tebi...i mnogo drugih uspomena i slika iskrsava preda mnom-i svuda si ti,na svim putevima svog zivota srecem tebe...

...Niski zidovi male udobne sobice dijele nas od cijelog svijeta...Sami smo,sami na cijelom svijetu,osim nas dvoje ne postoji vise nista zivo;iza ovih prijateljskih zidova mrak je i smrt i pustos.Ne vije to vjetar,ne lije to pljusak,nego to jadikuje i stenje Kaos i placu njegove slijepe oci.A kod nas je tisina i svijetlo,i toplina i radost;nesto veselo,nesto djetinje nevino kao leptir-prse oko nas;mi se priljubili jedno uz drugo,prislonili glavu do glave pa citamo lijepu knjigu;osjecam kako kuca tanka zilica u tvojoj njeznoj slepocnici,cujem kako zivis,a ti cujes kako zivim ja,tvoj smjesak radja se meni na licu prije nego tebi,odgovaras cutke na moje pitanje bez rijeci...Tvoje misli i moje misli dva su krila iste ptice koja je potonula u nebesko plavetnilo...


...O nezaboravne oci!U koga,kamo ste upravljene sada?Ko prima u svoju dusu vas pogled?...

-------------------------------------------------------------------------------

Kako romantično pismo!
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

PISMO BESMRTNOJ DRAGOJ
(6. jula, ujutro)

Moj anđele, moje sve, moje Ja - samo nekoliko reči danas, i to olovkom (tvojom) - tek sutra će se znati moj stan; koji nedostojan gubitak vremena u sličnim stvarima! - zašto ovaj duboki jad, kad govori potreba - Može li naša ljubav postojati drugačije nego zahvaljujući žrtvovanju, zahvaljujući tome što ne zahteva sve, možeš li ti promeniti to što nisi u potpunosti moja, i što ja nisam sasvim tvoj - Ah Bože pogledaj divnu prirodu i umiri svoju dušu zbog onoga što se mora - ljubav traži sve i to s punim pravom, tako je meni s tobom, tebi sa mnom - samo tako lako zaboravljaš, da ja moram živeti za sebe i za tebe, kad bismo bili sjedinjeni u potpunosti, onda bi ti ovaj bol osećala jednako malo kao i ja - moje putovanje je bilo jezivo, stigao sam ovde tek juče ujutro u 4 sata, budući da nije bilo dovoljno konja, izabrala je pošta jednu drugu rutu putovanja, ali koji užasan put, na pretposlednjoj stanici su me odvraćali od putovanja noću, zaplašivali me nekom šumom, ali je to mene samo izazivalo - nisam bio u pravu, kola su se morala slomiti na tom strašnom putu, bez podloge, čisti seoski put, bez takve posade kola, kakvu sam ja imao, ostao bih da ležim usput - Esterhazi je na drugom uobičajenom putu dovde imao istu sudbinu sa osam konja, kao ja sa četiri. - Ipak sam delom osećao zadovoljstvo, kao i uvek, kad nešto srećno prebrodim. - sad brzo sa ovih spoljašnjih stvari na one unutrašnje, mi ćemo se sigurno uskoro videti, ni danas ti ne mogu izneti svoje misli o životu koje su me pratile ovih nekoliko dana - kad bi naša srca uvek bila tik jedno uz drugo, zasigurno ne bih imao misli slične ovima, grudi su mi pune onog što ti želim reći - Ah, ima trenutaka, kad mislim da jezik ne znači baš ništa - razvedri se - ostani moja jedina verna draga, moje sve, kao ja tebi ono ostalo ti moraju postati bogovi, ono što za nas mora i treba da bude. -
tvoj odani Ludwig.
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

(Uveče, ponedeljak, 6-og jula)

Ti patiš moja mila dušo, upravo sam saznao da se pisma moraju predati vrlo rano ujutru. Ponedeljak i četvrtak su jedini dani kad pošta ide odavde u K. Ti patiš. Ah, tamo gde sam ja, ti si sa mnom i tebi govorim, učini da mogu živeti s tobom, kakav život, tako, bez tebe. Praćen tu i tamo dobrotom ljudi, koju mislim isto tako malo hoću da zaslužim, kao što je i zaslužujem. Poniznost čoveka prema čoveku me boli i kad posmatram sebe u sklopu univerzuma, šta sam ja a šta je taj kojeg nazivamo najvećim, a ipak, opet je u tome ono božansko u čoveku, plačem kad pomislim da ćeš prvu vest od mene dobiti tek u subotu, ma koliko da me voliš, ja te ipak volim jače, ali ne skrivaj ništa preda mnom. Laku noć, moram ići na spavanje, jer sam u banji. Ah, boze, tako blizu, tako daleko, nije li naša ljubav prava nebeska građevina, a i tako postojana kao nebeska tvrđava.

(Dobro jutro 7.-og jula)
Već u krevetu roje se misli o tebi moja Besmrtna Draga, tu i tamo vesele, onda opet tužne, iščekujući, od sudbine, da li će nas uslišit ziveti mogu ili samo potpuno s tobom ili uopšte ne živeti; rešio sam da lutam dalekim prostranstvom sve dotle, dok ti ne budem mogao poleteti u naručje, i dok ne budem mogao reći da sam kraj tebe našao dom, dok ne budem mogao poslati svoju dušu okruženu tobom u carstvo duhova - a to na žalost mora biti - ti ćeš se sabrati utoliko više, jer poznaješ moju odanost prema sebi; nikada nijedna druga ne može imati moje srce, nikada, nikada… O, Bože zašto se moramo odvojiti od onoga što toliko volimo a ipak je moj život u V. takav kakav je sad kukavan život. Tvoja ljubav me čini najsrećnijim i istovremeno najnesrećnijim čovekom, u godinama u kojima se sada nalazim potrebna mi je izvesna ujednačenost života, da li ovo može da postoji kod našeg odnosa? Andjele, upravo saznajem da pošta ide svaki dan i zato moram završiti da bi odmah dobila pismo, umiri se, samo mirnim promišljanjem o našem životu možemo postići svoj cilj da živimo zajedno, umiri se, voli me danas, juce… Koja čežnja sa suzama za tobom, tobom, tobom, moj živote, moje sve, zbogom ostaj - o voli me i dalje - nemoj nikad pogrešno shvatiti najvernije srce svog dragog

L.
večno tvoj
večno svoj
večno naš
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Vilijam Kongriv
(1670 - 1729)

Za gospođu Arabelu Hant

Draga gospo,

Ne verujete da vas volim? Čime sam zaslužio takvu podozrivost? Ako ne verujete
mom jeziku, zašto ne povjerujete mojim i svojim očima? Iz vašeg pogleda zrači
dražest koju moje srce osjeća. Prisetite se samo šta se sinoć desilo. To je,
u najmanju ruku, bio ljubavnički poljubac. Njegova usrdnost, njegova gorljivost
i njegova toplina svedoče da je potekao iz božanskih sfera. A rastapajuća
mekoća i slast vaših usana učinile su ga još božanstvenijim. Uzdrhtalih udova
i grozničave duše, žudeo sam da do poslednje kapi ispijem taj božanski nektar.
Moji drhtaji, moji dahtaji, moja nežna mrmljanja mogli su vam predočiti kakav
ste nemir posejali u meni, nemir usne moje siroto srce i moje rastrzano telo
prožele delikatnim otrovom i neminovnom ali neodoljivom pustoši. Šta se sve
može zbiti u samo jednom danu? Samo jednu noć ranije sebe sam smatrao srećnim
muškarcem, čovekom kome ništa ne manjka, koji polaže velike nade u budućnost,
koji uživa poštovanje uglednih i razboritih ljudi, koji je navikao na hvalospeve
i počasti. Čovekom koji se oseća prijatno i polaskano u društvu svojih poznanika,
svojih doskoro najdražih prijatelja, koji su i sami ljudi od časti i ugleda,
prijemčivi za najistančanija zadovoljstva i blagosloveni svim stvarima koje
život može da ponudi.
Ali mi se sad čini da me je Ljubav, svemoguća Ljubav, u samo jednom trenu
volšebno udaljila od svega što postoji na svetu, ostavivši mesta samo za vas.
Čak i kad sam okružen ljudima, ostajem sam. Toliko ste mi opčinili um da on
više ne može pojmiti ništa osim vas. Čini mi se kao da sam, zajedno da tobom,
o voljena, bačen u neku daleku pustinju (ah, da je to samo istina!) gde, obasut
svim darovima zemaljskim, i tvojim dražima, mogu proživeti svoj mali ljudski
vek u neprekidnoj ekstazi.

Pozornica ovog velikog belog sveta doživela je naprasan i tužan preobražaj.
Oko mene su se sjatili ljudi i pojave bez trunke ljupkosti i samo mi ti
možeš obasjati život. Sva draž koja je nekad postojala na svetu sada se
slila u tebe. I zato se u ovom tužnom a opet tako prijatnom stanju moja duša
ne može usredsrediti ni na šta osim na tebe. Ona samo o tebi misli, samo se
tebi divi, samo se tobom opija, samo od tebe zavisi i samo tebi veruje.

A ako ti i svemoćno proviđenje odbacite moje nade, moj će se život svesti
na puki očaj i beskrajnu patnju.
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Pesta 15.novembra 1814. godine

Ljubljena prijateljice moga srca
Poslije onog nezaboravnog rastanka sa Vama tek sestog dana uspio sam da
stignem u Pestu,jer je put bio veoma los.Cijelo moje putovanje bilo je
samo neprekidno sanjarenje o Vama- danju sam budan sanjao a nocu u snu.
Sada sam 36 milja daleko od vas i moje ruke ne mogu da grle Vas
snjeznobijeli vrat,niti moje lice moze da se odmara na nevinim
devojackim grudima(ah!iscezli su sad ti slatki casovi,zanosni casovi
moga zivota).Sad mogu slobodno da kazem sta hocu bez bojazni da cete me
Vi ucutkati prijeteci mi svojim njeznim prstom.I sad nemate vise
nikakvog razloga da mislite da Vam laskam .Ili sta bih drugo mogao ovde
da Vam kazem?Zacijelo nista vise do da ponovim neke od onih rijeci koje
sam Vam govorio,dok smo se njezno grlili i lili najtoplije suze.Cujte
,dakle to isto sada~zadovoljstvo moje duse,radosti moga srca,i srece mog
zivota u Vama su.Ovo sam Vam cesce govorio a sada vam o tome i pisem,to
ce me pratiti celog mog zivota,a moja ce usta izgovarati ovo i onda
kada mi svirepa smrt bude sklopila oci svojom hladnom rukom.Moj put me
je,istina,sad od Vas odvojio,ali su moje srce,moja dusa i sve dusevne
moci ostale kod Vas.Vi vladate svime i sve je u Vasoj moci.Zivot bez Vas
i bez nade da cu uvijek zivjeti sa Vama i da cete me
voljeti,predstavljao bi paklene muke,koje nijedan nesrecnik na ovome
svijetu nikad nije podnio..No ,nada u Boga i ubijedjenje da Vi,najdraza
prijateljice imate iskreno srce i dusu punu vrlina,daju mi utjehe i
donekle ublazavaju patnju moga srca.Uvjeren sam da Vase dobro srce ne
zeli nanijeti zla nijednom covjeku,a jos manje meni koji samo radi Vas
zelim da zivim,i koji sam se potpuno predao Vasem dobrom i iskrenom
srcu.Sva moja sreca zavisi od Vase ljubavi i zato budite ubijedjeni da
Vas volim i cijenim iznad svega na ovom svijetu.Za tu moju srecu
dodijelice vam dovoljnu nagradu svevisnji Bog,koji nagraduje sve dobro,a
ja sa svoje strane ne mogu nista vise da Vam obecam sem vjecite
ljubavi,vjernosti i postovanja.
Budite zdravi i vesei i ne zaboravite onoga koji Vas voli vise od svega
na svijetu i koji smatra za najvecu cast I srecu sto sebe moze vjecno
nazivati
Vasim vjernim i iskrenim prijateljem

Prilog
Vi!Moja Vi!
Ne biste li hteli da budete moja?
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Ovo je iz biografije Merlin Monro,jedan od njenih ljubavnika je napisao:

"Zena koju sam voleo nalik je zenama koje ste vi, mladici, voleli.To je čudesno stvorenje koje bogovi sazdase od golubije krotkosti, zmijske nepouzdanosti, paunove gordosti,vučije zlobe,od lepote bele ruze,strahote mrkle noci,od sake pepela i pregrsti morske pene.
...sve to bese jos juče, a proslost je samo san sto se ne vrace.Danas je zena koju sam voleo otisla u zemlju daleku i pustu,divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava...
...Zivot je ime zene koju sam voleo.
Jer zivot je zene, lepa čarobnica što nam srce očara,što nam duše mami,što nas obećanima zatrpava..
Zivot je žena sto se kupa u suzama svojih zaljubljenikai sto se ukrasava krvlju svojih zrtava.
Zivot je zena preljubnica, ali je prelepa;ko njenu preljubu nije okusio,lepotu njenu je omrznuo."
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

PISMO
LJUBAVI
Evo opet ti pisem, jer moja nada je jaca od vremena.Ti znas
da ne mogu pobjeci od tebe i da zelim da mi zauvijek ostanes vise od
navike jednog sna, jace od potrebe da zauvijek kraj mene ostanes.
Ti
znas da bez tebe ni ja ne postojim, na samo dno padam sve bezdane
nadjem, vise ih ne brojim, vlastitim mislima ne mogu da vladam.
Ti
znas da je zivot bez tebe apsurdan. Sasvim su bezvrijedni dani sto
dolaze svaki je unapred bolno uzaludan. Noci me razbiju bezdusno pogaze.

Zeljela bih ti reci koliko te volim, koliko mi znacis. Iz dana u
dan mi mnogo vise trebas, samo ti mi osmjeh na licu izvlacis.
Htjela
bih ti reci sasvim jednostavno bez suvisnih rijeci i bez potetike, ono
sto je vazno i neizostavno.
Iako me nista o tome ne pitas, znam da
su ti jasna moja osjecanja. Od prvog trena ti mi misli citas, znas cemu
se nadam i znas koga sanjam.
A ja ... Ja jos trazim nacin da opisem
ono sto jos nikad niko opisao nije...


(Lejla pishe Medznunu )
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Зашто да те мучим драго моје! Зашто себе да обмањујем а тебе да мучим и тако редом. Ми не можемо једно другом ништа бити, а значимо једно другом толико! Веруј ми, када с'тобом овако отворено разговарам, ти си у свему самном сложна. Но ипак, ја сам избезумљен јер ствари видим онако какве јесу. Лаку ноћ, анђеле и добро јутро! Више те нећу видети. Али ти знаш све, ја имам срце...Све што бих могао рећи глупо је. Ипак ћу те ускоро видети, као што се Звезда види! Размишљај о томе.
(Гете Шарлоти Фон Штајн)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Image



Ja te samo zelim, ali nicemu se ne nadam
da ne bih patio, jer "svi se ljudi razocaravaju u svojim nadama, varaju u
svojim ocekivanjima". Ja se ne nadam pa se zato necu ni prevariti, necu
gorcinom govoriti : ziveh u zabludi.
I zelja je iluzija, ali zelja bez nade, ovakva kakva je u meni, to je
iluzija blize stvarnosti no iluziji; iluzija koja pomaze coveku da se u
stvarnosti odrzi, a ne da se od nje ogradi.
Moje iluzije su jace, postojanije, no sama stvarnost.
Zasto ne ucinis da ili prestanem da sanjam ili da mi san postane zivlji? Ucini, ja te molim..."

Ljubavno pismo Branka Miljkovica jednoj Ljiljani Ilic
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Ljubavi, tako mi nedostaješ, dao bih sve
na svetu da si sad kraj mene.. znam koliko ti je teško i da plačeš, i
pitaš se gde sam ja... još osećam na svojim usnama tvoje vrele
poljupce, tvoje ruke u svojoj kosi, tvoje telo na svojim rukama... ne
sumnjaj u mene nikad, ljubavi, boriću se za nas i našu ljubav do
poslednjeg daha... i nikad te neću ostaviti, molim te da mi veruješ
to... jer ja sam tvoj i ti si moja... ti si moja ljubav... jedina... i
evo veče je i sedim u sobi sam i pišem ti, jedina... treba mi ljubav
tvoja, kao vazduh koji udišem, kao dah... a jutro je daleko i kao da
zora nikad ne sviće, kao da si nestvarna, kao da si san...tako mi
nedostaješ, ljubavi... i nikad mi te nije dosta, jedina, i svaki tren
bez tebe je kao večnost... ne plači, voljena, jer ja sam samo tvoj, i
dok sviće novi dan, ti ćeš već biti u zagrljaju mom... i osvojićemo
svet, ljubavi, svet će biti naš, jedina... oprosti mi što te toliko
volim...

Tvoj Wyatt
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Pismo Olje Ivanjicki upućeno Leonidu Šejki


Nema početka ni kraja. Osećam tvoju prisutnost svuda oko sebe,
nestvarnu, neopipljivu i čvrstu, kao da sagledavam stvarnost. Želim da
te dodirnem kao stvar, kao tvoj kaput, ali to je više od mene, to je
divno.
Potpuna obamrlost akcije, samo čežnja za tobom dolazi i odlazi u
talasima nemira kao i mi, kao kiša, kao krv u otkucajima izmedju
stvarnosti i sna. nemoguća stvarnost nije u nama. Mi smo divna deca
našeg vremena, izgubljena i uznemirena izmedju nas i svega oko nas.
Vraćam se u našu prošlost, kod mene sadašnjosti i budućnosti prošlost.
Vidim nas na kraju puta, svuda je pustoš oko nas. Hladno je. Biće nam
uvek hladno, to je zakon visine. Samo su ti oči tople. Moje nisu, nikada
ih nisam videla tople jer sam uvek gledala sebe. Ti znaš, možda su uvek
takve?
(imaš samotaste oči, kao jelen. Uvek imam utisak da imaš tri koncetrična kruga u očima; mi ostali imamo dva.)

p.s. Kaži mi nešto.

Da li misliš na mene?
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

7.oktobar, 1707.

Moje najvoljenije stvorenje,

Pišem ti ovo samo da bih ti poželeo laku noć i uverio te da sam se svesno
latio stvari o kojoj smo pričali.

Budi uverena da te cenim i poštujem u skladu s tvojim zaslugama, što znači
da si mi zarobila srce neraskidivim sponama lepote, vrline, dobrostivosti i
prijateljstva. Na osnovu onoga što sam večeras uradio, mogu da procenim da
ću završiti posao u roku od dva dana. Napiši mi da si vesela i dobro raspoložena
jer za tvog smernog i odanog supruga nema lepše nagrade i većeg zadovoljstva od toga.

Rič. Stil
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Lejlino pismo Medznunu (Iz najstarije persijske poeme)


Ovo pismo započinjem u ime Vladara Koji duše oživljava i mudrosti utočište pruža. On je Znalac nad svim znanim. On je Taj Koji je na svijetu rastavio svjetlo i tminu, i svakom stvorenju, od ptice na nebu do ribe u vodi, nafaku odredio. Njegovo veličanstvo je bez početka i kraja. On je stvorenjima darovao dušu i svjetlom razuma je prosvjetlio, a potom za oboje ovaj svijet upalio…


Šta nam ostaje?! Strpljivost i nada! Šta je život na ovom svijetu?! Samo žurba ka konačistu u kom se kratko zadržavamo. Kako brzo prođu dani između dolaska i odlaska. Ko je mudar taj neće svakom dozvoliti da mu u dušu zaviri. Mudar svoju bol prikriva da se loši od takve hrane ne goje.

Ne gledaj u sijača koji sjeme prosipa, vec razmišljaj o onome što ce jednom iz sjemena proklijati. Gdje danas trnje put obilježava sutra ćeš hurme brati. Pupoljak koji je još danas u bodlji skriven, upućuje na ružu koja će procvjetati…

____________________________________________
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Franc List princezi Karolini Žan-Elizabet fon Zajn Vitgenstajn 1849. godine

Da li osecas svu energiju? Vatreno sevanje fantazije?
Osecas li tu carobnu snagu koja nas okruzuje, zbog koje svasta novo
pronalazimo. Dodji udji, sedi i uzivaj u karuselu slika. Pokazace ti se
snovi, nade, zelje i hiljadu misli, koje kao cvece, sareno i nezno
crtano leti i tece kroz i oko tvog sveta snova. Poklanjam ti najlepse
cvece, svaku rec koja se moze ravnati sa najlepsom ruzom. Odgovaras,
progovaras lepe reci, brzo prolazno onako kako ti je srce komandovalo.
Ljubav gori u meni upekla se u moje srce, da bi ti svu ljubav svoju
mogao pokloniti. Poklanjam ti tako svo cvece moje duse da bi stiglo do
tebe.

Sudbina nas je vodila, spojila da se nadjemo, zauvek i jos vecnost duze!
Moje srce je tebi doletelo i tu ce ostati jer je samo tebi obecano.
Zahvalan sam za ruze iz duse tvoje koje mi poklanjas svaki dan
bezuslovno. Usred prelepih cvetova stojim i mirisem to polje prepuno
lepote. Svaki cvet je kao osetljivi i nezni poljubac sto moje srce
dodiruje.

Cuvacemo i pazicemo, svaki dan nanovo nas mali vrt, pun srece, ljubavi i
raznovrsnog sarenog cveca osecaja. Vecno tu u nasem malom vrtu zelim da
osecam tvoju neizmerno mi potrebnu blizinu, pun paznje i postovanja ...
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Franc List princezi Karolini Žan-Elizabet fon Zajn Vitgenstajn 1849. godine



Oh, dozvoli mi da ponavljam tvoje ime storinu puta, hiljadu puta; jer evo već tri dana ono živi sa mnom, muči me, sažiže me.

Ja ti ne pišem, ja sedim pokraj tebe. Vidim te, čujem te... Večnost u
tvome naručju... nebo, pakao, sve je u tebi, pa čak i više od svega...

Oh! Ostavi me da ludujem u svom delirijumu.

Osrednja, oprezna, uska realnost više mi nije dovoljna. Moramo da živimo punim životima, ljubavima, osećajima...!
Oh! veruješ da sam sposoban za požrtvnovanost, poštenje, trezvenost, samilost, zar ne?

Ali ne govorimo više o tome... sama ispituj, zaključuj, spasavaj me...

Tako je dobro razgovarati sa tobom sada...
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Dzems Dzojs - Nori Barnakl
1. septembra 1904.

Dušo, tako sam dobro raspoložen ovoga jutra da ću ti pisati, svidelo se
to tebi ili ne. Nemam za tebe novih vesti, osim da sam mojoj sestri
sinoć ispričao o tebi. Bilo je veoma zabavno. Kroz pola sata idem da se
nađem sa Palmierijem, koji želi da studiram muziku, i proći ću kraj
tvojih prozora. Pitam se hoćeš li biti tamo. Takođe me zanima da li ću
te moći videti ako budeš tamo. Verovatno neću.

Kakvo divno jutro! Ona lobanja, drago mi je da mogu reći, nije noćas
došla da me muči. Kako mrzim Boga i smrt! Kako volim Noru! Naravno
pobožna kakva si, zgražaš se nad ovim rečima.

Jutros sam rano ustao da bih završio jednu priču koju pišem. Kad sam
ispisao jednu stranicu, odlučio sam da umesto toga tebi napišem pismo.
Osim toga, pomislio sam kako ne voliš ponedeljak i da bi te pismo od
mene moglo oraspoložiti. Kada sam srećan, imam neku šašavu želju da to
kažem svakom koga sretnem, ali bio bih mnogo srećniji kada bi mi
podarila jedan od onih cvrkutavih poljubaca koje voliš da mi daješ.
Podsećaju me na pesmu kanarinaca.

Nadam se da od jutros nisi imala one grozne bolove. Idi kod starog
Sigersona da ti nešto prepiše. Biće ti žao da čuješ da moja baba umire
od glupavosti. Molim te, ne zaboravi da trenutno imam trinaest tvojih
pisama.
Svakako daj onaj vojnički steznik gospođici Marfi - mislim da bi joj
mogla pokloniti i čitavu uniformu. Zašto oblačiš te proklete stvari?
Jesi li ikada videla muškarce kako idu unaokolo u Ginisovim kolima,
obučeni u ogromne čupave ogrtače od vune? Pokušavaš li da izgledaš kao
neki od njih?

Ali, ti si tako tvrdoglava da nema svrhe da govorim. Moram ti ispričati o
mom finom bratu Staniju. Sedi za stolom 1/2 obučen, čita neku knjigu i
tiho govori za sebe: “Đavo da nosi ovog čovu” - pisca knjige - “Ko li
je, do đavola, rekao da ova knjiga nešto vredi. Budala tupava! Pitam se
da li su Englezi najgluplji soj na ovom svetu. Đavo da nosi tu englesku
budalu” itd, itd.

Adieu, moja draga prostodušna, razdražljiva dubokog glasa, sanjiva, nestrpljiva Nora. Stotinu hiljada poljubaca.

Džim
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Gustave Flaubert piše Louisi Colet Croisset (1847)

Govoriš mi vrlo nježne stvari, draga Muzo. Eh bien, za¬uzvrat primi sve
ono još nježnije no što bi mogla zami¬sliti. Tvoja ljubav prodire u mene
poput mlake kiše, i ja osjećam kako me nataplja do same srži moga srca.


Ne imaš li ti sve što mi je potrebno da bih te ljubio – tijelo, um,
nježnost? Proste si duše i tvrde glave, vrlo malo si kao pjesma, ali
krajnje pjesnička; u tebi nema do dobrote, i sva si poput svojih grudi,
sva bijela i meka na dodir.

One koje sam poznavao, nisu se mogle mjeriti s tobom, i dvojim da se one
za kojima sam žudio mogu mjeriti s tobom. Ponekad pokušavam zamisliti
kako će izgledati tvoje lice u starosti, a meni se čini da ću te
voljeti kao što te danas volim, a možda i više.
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Bajron - Terezi Gvicoli Bolonja,25.avgust 1819.
Tereza moja najdraza. Procitah ovu knjigu u tvome vrtu-Ljubavi moja,ti
nisi bila tu,inace je ne bih procitao. To je jedna od tvojih najdrazih
knjiga,a autor je moja prijateljica.Ti neces razumeti ove reci na
engleskom,ni drugi ih nece razumeti:to je razlog sto ih nisam napisao na
italijanskom. Ali,ti ces razumeti rukopis onoga koji te strasno voli,i
pogodices da je sedeci sa tvojom knjigom ,mogao misliti samo o ljubavi. U
toj reci,prekrasnoj na svim jezicima,a ponajvise na tvom-amor
mio-sadrzan je moj bivsi i moj buduci zivot. Osecam da ovde postojim i
da ce me biti i posle smrti,a sa kojom svrhom ti ces odluciti.Ti si moja
sudbina,osamnaestogodisnja zena,vec dve godine van manastira:voleo bih
da si tamo i ostala,ili da te bar nikad nisam sreo. Ali,kasno je za
sve.Volim te,i ti mene volis,konacno to kazes i ponasala si se kao da je
tako bilo,a to je za mene velika uteha u svemu.Ja osecam prema tebi
mnogo vise od ljubavi i ne mogu da prestanem da te volim. Pomisli
ponekad na mene kad nas Alpi i okean budu razdvajali-ali to se nikad
nece desiti,dok god ti sama to ne pozelis.
Bajron Lord Džordž Gordon Bajron (1788-1824)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
Mrs Dalloway
penzionerka
penzionerka
Posts: 1534
Joined: 08 Dec 2012, 00:01

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by Mrs Dalloway »

LJUBAVNA PISMA koja je Vajolet Trefjusis pisala Viti Sakvil Vest

8 oktobar, 1910

odlomak
Vajolet je imala šesnaest godina u vrijeme kad je pisala ovo pismo...

Upravo se pitam da li treba da odgovorim na tvoje pitanje; pitanje krajnje indiskretno i koje zaslužuje oštar prekor. Odgovori, nemoj, odgovori! Oh, dođavola sa diskrecijom!

Dobro, pitaš me odlučno zašto te volim... Volim te, Vita, zato što sam se svim silama borila da te dobijem... Volim te, Vita, zato što mi nisi vratila prsten. Volim te zato što nikad nisi poklekla. Volim te zato što se nikad ne predaješ. Volim te zbog čudesne inteligencije koja te krasi, zbog tvojih literarnih stremljenja, zbog tvoje nesvjesne koketerije. Volim te zato što imaš držanje kao da ne sumnjaš ni u šta! Volim kod tebe ono što imam i sama: imaginaciju, dar za učenje jezika, ukus, intuiciju i još mnogo toga....

Volim te, Vita, zato što sam ti vidjela dušu.
---

30. juni, 1918.

Teško mi je bilo da se odvojim od tebe danas. Bože, koliko te obožavam i želim. Ne možeš ni da zamisliš koliko... Prošla noć je bila savršena... Tako sam ponosna na tebe, draga moja, uživam u ljepoti tvojih oblika i izgleda. Danas likujem u svojoj predaji. Draga moja, da je tvoj roman na francuskom, sigurno bi se zvao «Domptee» .

Nedostaješ mi – nije me briga šta kažem – pripadam tebi – likujem u tome što si me jedina ti potčinila svojoj volji, skrhala moju pribranost, lišila me tajanstvenosti, učinila me svojom, svojom, tako da kad sam odvojena od tebe nisam ništa drugo nego beskorisna lutka! Prazna ljuska. Ne bi trebalo da se Aljuška stidi zato što je Dmitrijeva ljubavnica... Naprotiv!

Zašto bi me bilo briga šta ti govorim? Između sebe i drugih ljudi postavila sam paravan, ali kad si ti u pitanju nema paravana. Raduje me saznanje koliko malo zajedničkog imamo sa ostatkom svijeta...

Tvoja Ljuška

SPALI OVO! Obećaj!
---

22. juli, 1918.

Šesnaest noći sam osluškivala i čekala da se otvore vrata, da šapneš «Ljuška», kad uđeš u sobu, a sama sam večeras. Šta da radim? Kako mogu da zaspim? Ne želim da spavam, iz straha da se ne probudim misleći da si pored mene i da ne zagrlim – prazninu!

Mislim da sada shvataš da ovako ne možemo dalje, da moramo jednom zauvijek skupiti hrabrost i pobjeći zajedno. Kakvi su nam sada životi? Tvoj život je jedna besramna i ponižavajuća laž za svijet oko tebe. Zvanično si zauvijek vezana za nekog koga ne voliš. Ta činjenica u meni budi bijes. Zbog nje te stalno posmatram i ispitujem, posmatram da vidim da nema očekivane reakcije, ispitujem da se uvjerim da ne postoji niko drugi!

A ja, kojoj je stalo jedino do tebe, beskrajno sam izgubljena, jadno nepotpuna, osuđena na ispraznu i besmislenu egzistenciju koja mi više nimalo nije privlačna.

Vesela slika, zar ne? A ti znaš koliko je istinita. Preklinjem te da uništiš sliku o Haroldu Nikolsonu. To nas jedino može spasti, to će dati mir objema.

Mislim da se ima dosta reći o tome šta znači biti (privremeno) mrtva. Mitja, poput noža u srce me bode sjećanje na tebe u ovoj sobi, prije dvije nedelje, kada si gledala moje poslednje spakovane stvari za bijeg s tobom. Kad mislim na to i na tebe koja me čekaš na stepeništu, sva ublijedim od bola. Moj bože, kako smo samo ushićene bile! A sada, sve je to samo pepeo. Ničemu se više ne radujem. Ničemu.

Nikad nisam mislila da ću (moći) ovako voljeti...
---

Mart, 1919

Odlomak

Želim te svakog trenutka i časa ali polako i neumoljivo se vezujem za nekog drugog. Ponekad me preplavi agonija fizičke žudnje za tobom... za tvojom blizinom i dodirom. Ponekad osjećam da bih bila sasvim zadovoljna ako bih ti samo čula glas. Uporno se trudim da zamislim tvoje usne na mojima. Nikad to zamišljanje nije bilo tako bezvrijedno. Draga moja, koliko god nas to koštalo, tvoja majka više neće biti ljuta na tebe. Mislim da će je umiriti taj besmisleni dogovor.

Ništa na svijetu ne može ubiti ljubav koju osjećam prema tebi. Svu individualnost i suštinu svoga bića sam predala tebi. Davala sam ti svoje tijelo da činiš od njega što ti je drago, da ga smrskaš u komade ako želiš. Sve ograde oko svoje mašte sam srušila zbog tebe. Ne postoji nijedno skrovito mjesto u mojim mislima u koje nisi ušla. Grčevito sam se pripijala uz tebe, milovala te i spavala s tobom, i voljela bih cijelom svijetu glasno da kažem da zahtijevam tebe. Ti si moja ljubavnica i ja sam tvoja ljubavnica i sva kraljevstva, carstva i vlade su već poklekle i podlegle toj moćnoj kombinaciji – najmoćnijoj na svijetu.

Izvor: http://www.labris.org.rs/zabava/biograf ... -vest.html
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by fireandice »

Čudno je to kako čovjek kad se zaljubi dobije inspiraciju da piše ljubavna pisma. Pa ja tačno ne znam otkud mi je na pamet padalo sve ono što jeste. Mislim da sam krv popila onoj pjesnikinji. I asistentkinji sam pisala, ali nisam slala. Nije bio red, a i glavu bi mi otkinula.

Posle toga, jedino što mi je ostalo u glavi je:

SVA SU LJUBAVNA PISMA...

Sva su ljubavna pisma
smiješna.
Ne bi bila ljubavna pisma da nisu
smiješna.

I ja sam svojedobno pisao ljubavna pisma,
kao i druga,
smiješna.

Ljubavna pisma, ako ima ljubavi,
moraju biti smiješna.

Ali, napokon,
samo su stvorenja što nigda ne pisahu
ljubavna pisma
smiješna.

Kamo sreće da opet dođe vrijeme kad pisah
nesvjesno
ljubavna pisma
smiješna.

Istina je da mi danas
ostaše samo uspomene
na ljubavna pisma
kako su bila
smiješna.

Svaka naglašena riječ
(kao i sva naglašena čuvstva)
naravno da je također
smiješna.

Fernando Pessoa

(Izvini, hellen, ja ne bih da ti ovo shvatiš kao negativan komentar, već ja onako uzgred o ličnom doživljaju.)
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

Za Anu Bolen,
moju gospodaricu i prijateljicu:

Svoje srce i čitavo svoje biće predao sam tebi u ruke, sa nadom da ću se time
preporučiti tvojoj milosti i da naklonost koju gajiš prema meni neće biti
umanjena odsustvom jer bi to samo osnažilo bol koji mi mori dušu, što bi bio
pravi greh jer mi sama razdvojenost već nanosi dovoljno patnje, čak više nego
što sam ikada mogao da zamislim. To me neminovno tera da se prisetim jedne
astronomske činjenice. Naime, što su polovi dalje od sunca, vrelina je uprkos
tome snažnija. Isto je i sa našom ljubavlju. Daljina se isprečila između nas
ali žar naših srca uprkos tome rastu - bar što se mene tiče. Nadam se da isto
važi i za tebe i uveravam te da je bol zbog razdvojenosti u mom slučaju tako
silan da bi bio nepodnošljiv da ne živim u čvrstoj veri da uživam tvoju
bezgraničnu i neprolaznu naklonost. Kako bih te podsetio na to, i pošto telom
ne mogu da budem s tobom, šaljem ti stvar koja će ti u najvećoj mogućoj meri
zameniti moje prisustvo - tačnije, moju sliku - kao i poklon koji sam ti ranije
pomenuo, sa nadom da ću, kad ti to poželiš, zauzeti njihovo mesto. Svojeručno.

TVoj sluga i prijatelj,
H.R. (Henry Rex)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
Mrs Dalloway
penzionerka
penzionerka
Posts: 1534
Joined: 08 Dec 2012, 00:01

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by Mrs Dalloway »

LJUBAVNA PISMA koja je Vita Sakvil Vest pisala Virdžiniji Vulf i Vajolet Trefjusis.

PISMO VIRDŽINIJI VULF, 21. januar, 1926.

Svela sam se na stvar koja želi Virdžiniju. Sastavila sam ti divno pismo u besanim noćnim satima, i sad je nestalo: prosto mi nedostaješ, očajnički. Ti, u svim svojim misaonim pismima, nikad ne bi napisala tako jednostavnu rečenicu; možda je ne bi ni osjetila. Ti bi je uvila u neku izuzetno komplikovanu frazu i tako bi ona izgubila nešto od svoje realnosti. Nedostaješ mi više nego što sam vjerovala da je moguće; a pripremila sam se na to da ćeš mi jako nedostajati. Tako je ovo pismo zaista samo vrisak bola. Nevjerovatno je koliko si mi postala važna. Pretpostavljam da si navikla da ti ljudi govore ovakve stvari. Prokleta bila, ti, pokvareno stvorenje; ovakvim davanjem sebe te neću natjerati da me voliš još više. Ali, draga moja, ja ne mogu da budem mudra i da se držim podalje od tebe: suviše te volim. Iskreno. Nemaš pojma koliko mogu da se držim podalje od ljudi koje ne volim. Od toga sam napravila finu umjetnost. Ali ti si srušila sve moje ograde i ja se ne opirem.

Ipak, neću ti više dosađivati ovim.

Voz je ponovo krenuo i zahuktao se. Moraću da ti pišem na stanicama – kojih, na svu sreću, ima mnogo preko puta lombardske visoravni.

Venecija. Bilo je mnogo stanica, ali nisam očekivala da Orient Express neće stajati. Stali smo u Veneciji, samo na deset minuta – malo je to vremena da bi se nešto napisalo. Nemam vremena ni da kupim italijansku poštansku marku pa ću ovo pismo poslati iz Trsta.

Vodopadi u Švajcarskoj su se zaledili u čvrste ledene zavjese koje se prelivaju u duginim bojama i vise nad stijenom; simpatičan prizor. A Italija je sva prekrivena snijegom.

Krećemo. Moraću da čekam do Trsta, sutra ujutru. Molim te oprosti mi što sam ti napisala ovako jadno pismo.

V.
---

PISMO VIRDŽINIJI VULF, 29. JANUAR, 1927.

Blizu Hanovera

Draga moja,

Nadala sam se da ću se jutros probuditi manje depresivna, ali nisam. Sinoć sam depresivna legla u krevet. Užasna torubnost Vestfalije čini da ta oblast izgleda još gore: industrijski gradovi, ravna zemlja i ponegdje tek naslage prljavog snijega. A ti ideš u Vebs. Dobro, dobro...

Zašto nisi sa mnom? Oh, zašto? Silno te želim.

Jedina stvar koja mi pruža zadovoljstvo je Lijeva odjeća. Kupio je jedan kratak kaput od ovčije kože i očigledno misli da u njemu izgleda kao mađarski pastir, ali naočari sa okvirima od roga i vrećaste pantalone do ispod koljena prilično kvare taj utisak. S druge strane, Doti se pojavila u krznenom kaputu koji doseže do članaka; izgleda kao ruska velika kneginja. Svi smo prilično mrzovoljni i svađamo se oko prtljaga. Voljela bih više nego ikad da putujem s tobom; izgleda da sam sad na vrhuncu te želje i padam u očaj pitajući se da li će se ikad ostavriti. Hoće li, šta ti misliš? Oh, draga moja Virdžinija, užasno mi nedostaješ i sve što drugi kažu izgleda mi glupo i naivno.

Zaista se sve više nadam da nećeš ići u Ameriku. Sigurna sam da bi te to previše zamorilo, a mislim i da ti se ne bi dopalo. Dođi u Bejrut umjesto toga??

I tako lutamo po Njemačkoj i sve je jako dosadno. Sigurno je da nisam izgubila žudnju za putovanjima. Ne, nije to; radi se samo o tome da želim da budem s tobom i ni sa kim drugim. Ali dosadiće ti ako nastavim ovo da govorim; ono mi se vraća i vraća u misli sve dok ne izađe ispod pera. Da li shvataš da ću morati da čekam više od dvije nedelje da se čujem s tobom? Jadna ja. Nisam o tome razmišljala prije nego što sam otišla na put, ali sad mi to izgleda tako strašno. Šta ti se sve može desiti za dvije nedelje? Možeš se razboljeti, zaljubiti; Bog zna šta.

Radiću naporno, djelimično da udovoljim tebi, djelimično sebi, djelimično da ubijem vrijeme. Kao blago čuvam tvoj diskurs o književnosti od juče ujutru – dar za rastanak. Istina je da si na mene izvršila intelektualno više uticaja nego bilo ko drugi, i zato te volim. Osjećam kako mi mišići postaju čvrsti.

Da, draga moja Virdžinija, bila sam na raskrsnici kad sam te prvi put srela. Ti voliš kad ja pišem dobro, je li tako? I ja mrzim kad pišem loše – a u prošlosti sam pisala jako loše. Ali sada, poput kraljice Viktorije, biću dobra.

Dođavola! Voljela bih da si ovdje. Pošalji mi bilo šta što budeš napisala. Molim te. Nadam se da ćeš brzo i često dobijati moja pisma. Reci mi ako ti pišem suviše često. Volim te.

V.
---

PISMO VAJOLET TREFJUSIS, 3. SEPTEMBAR, 1950.

Draga moja,

To što sam neki dan bila s tobom, je bio veliki događaj u mom životu i srcu. Mi jesmo važne jedna drugoj, zar ne? Koliko god da su se naši putevi razdvojili. Mislim da imamo nešto neuništivo. I kad smo sjedile u biblioteci tvog oca u ulici Grosvenor i kad smo bile u Dantritu... Kakva je to veza, draga Ljuška; veza iz djetinjstva praćena strašću kakvu nijedna od nas više nikad neće imati s nekim drugim.

Naš odnos je bio jako neobičan; ponekad nesrećan, ponekad srećan; ali jedinstven sam po sebi i meni beskrajno dragocjen, (smijem li da kažem?) kao i tebi.

Ono što mi se sviđa u našem odnosu jeste to što smo uvijek zajedno koliko god vremena da prođe između naših susreta. Izgleda da vrijeme ne pravi razliku. Pretpostavljam da je ovo vrsta ljubavnog pisma. Čudno je što ti pišem ljubavno pismo nakon svih ovih godina – kad smo ih toliko puno već napisale jedna drugoj.

Poslala si mi knjigu o Elizabet Baret Brauning. Hvala ti, draga, moja velikodušna, Ljuška. Dala si mi i kao ugalj crn briket koji sija u plamenu ljubavi i gori u mom srcu kad god pomislim na tebe. Rekla si da će trajati tri mjeseca, ali naša ljubav traje preko četrdeset godina.
Tvoja Mitja

Izvor:http://www.labris.org.rs/zabava/biograf ... jusis.html
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

fireandice wrote:Čudno je to kako čovjek kad se zaljubi dobije inspiraciju da piše ljubavna pisma. Pa ja tačno ne znam otkud mi je na pamet padalo sve ono što jeste. Mislim da sam krv popila onoj pjesnikinji. I asistentkinji sam pisala, ali nisam slala. Nije bio red, a i glavu bi mi otkinula.

Posle toga, jedino što mi je ostalo u glavi je:

SVA SU LJUBAVNA PISMA...

Sva su ljubavna pisma
smiješna.
Ne bi bila ljubavna pisma da nisu
smiješna.

I ja sam svojedobno pisao ljubavna pisma,
kao i druga,
smiješna.

Ljubavna pisma, ako ima ljubavi,
moraju biti smiješna.

Ali, napokon,
samo su stvorenja što nigda ne pisahu
ljubavna pisma
smiješna.

Kamo sreće da opet dođe vrijeme kad pisah
nesvjesno
ljubavna pisma
smiješna.

Istina je da mi danas
ostaše samo uspomene
na ljubavna pisma
kako su bila
smiješna.

Svaka naglašena riječ
(kao i sva naglašena čuvstva)
naravno da je također
smiješna.

Fernando Pessoa

(Izvini, hellen, ja ne bih da ti ovo shvatiš kao negativan komentar, već ja onako uzgred o ličnom doživljaju.)
Sve ok fire,mozes ostaviti i negativni komentar,ko voli neka izvoli ;) A meni su ova ljubavna pisma beskrajno romantična i lijepa,no nismo svi isti,shvatam da postoje i ljudi kojima ljubav nije toliko vazna ali nesebično voljeti i to iskazati za mene je jednostavno jedna od najljepsih ljudskih vrlina :)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by fireandice »

Ali, napokon,
samo su stvorenja što nigda ne pisahu
ljubavna pisma
smiješna.


:)
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: NAJLJEPSA LJUBAVNA PISMA

Post by hellen_stewart »

:)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
Post Reply