Martina Mlinarević Sopta - statusi sa FB

Post Reply
User avatar
ow
forska nevista (jede blitvu)
forska nevista (jede blitvu)
Posts: 8212
Joined: 21 Nov 2002, 21:56
Location: Osijek u dusi (Zagreb me gusi)
Contact:

Martina Mlinarević Sopta - statusi sa FB

Post by ow »

Image

Ni ne slutiš koliko je lijepa. S tom ljepotom koja nema ništa s uvriježenim pojmovima današnje, turbomoderne konzumerističke ljepote. Njezino ljeto nisu fotografije u kupaćem na raspojasanim destinacijama, nego bolnica. Ni sise na izvolte u području zvanom dekolte, nego braunile u modro izbodenim rukama. A ima taj osmijeh, čovječe, što ti zavrti os na kojoj stojiš i postojiš. Svaki put kad je ugledaš. Pa se postidiš svih gluposti zbog kojih se inače sekiraš. Ponize ih njezine oči, oči što su u zadnjih deset godina predeverale najteže operacije koje možeš zamisliti.

Ni ne slutiš koliko je lijepa u toj svojoj hrabrosti. Slušam je dok priča, tu na mom kauču, i niz grlo silaze knedle sporo kao sanjke niz heravo uznapadali snijeg. Reći će nasmijana da je teško imati ljubavnu vezu, kad imaš tako jake veze s bolnicom. I da frajeri pobjegnu glavom bez obzira. Kad umjesto kakve fensi torbice pod rukom nosi bunt medicinske dokumentacije i nalaza. Normala. Jer grozomorna mahala će se za čas potruditi da istetovira nevidljivi žig veze s bolesnom osobom na njihova vrata. Rijetki su frajeri koji danas imaju leđa da ponesu i podnesu teret tračerskog komšiluka, babe, tetke, strine i turbomodernog, konzumerističkog svijeta. Da svojom snagom i ljubavi presade snagu u to krhko biće na bolničkom krevetu. Ma koliko nabildani bili. Nekakvo krivo vrijeme došlo.

A ni ne slutiš koliko je lijepa. Dok plaćaš tko zna koju votku pijanoj maloljetnici u najkraćem minjaku, ni ne slutiš kakav ima osmijeh, od kojeg bi ti mogla zavrtjeti os na kojoj stojiš i postojiš za čas. Mogla bi. Kad bi imao muda i kad se ne bi plašio ruke izbodene braunilama. Ruke koja samo čezne neku drugu ruku. Da joj trešnje ubere.

U ovoj slici ne vidiš da ipak postoji takav frajer. Koji fotografira. Stoji otraga, u sjeni, ali uvijek blizu. Njezin brat, njezin najbliži anđeo, onaj koji je uvijek uz njezin krevet. Po svim bolnicama, u svim gradovima. Povezanost je to koja ti oči zastakli od kiše u trenu. Dobro znam da će on, nekad i negdje, biti muškarac za kojeg će ljubav biti ono sve od života. Čak i najgore. Čak i bolnica. Jer je naučio. Jer je odgojen da ne pobjegne. Jer ga ne plaše ljudi po bolničkim hodnicima. Naučio je da od njih može naučiti. Što je prava hrabrost i što volja za preživljavanjem s osmijehom.

Za sve one čiji su dani i ljeta bolnice, izdržite. Najljepši ste na svijetu u tim pidžamama, dok vas ne điraju napucani BMW-i nego stalci za infuziju. Doći će jednom netko, netko tko će ostati.
nedodirljiva wrote:ti mater kaj sam bedasta.. vec sam htela napisat kak me nervira kak nis ne kuzim procitat tu na blc.. a kad meni ono u profilu izabran albanski jezik.. bog te ubio.. koji sam ja bedak.. Image
User avatar
ow
forska nevista (jede blitvu)
forska nevista (jede blitvu)
Posts: 8212
Joined: 21 Nov 2002, 21:56
Location: Osijek u dusi (Zagreb me gusi)
Contact:

Re: Martina Mlinarević Sopta - statusi sa FB

Post by ow »

ovo je YUniverzalna istina - samo imena prilagodite svojoj državi:

Image

Predizborni billboard kojeg nećete vidjeti ovih dana:

- fotografija broj 1., zidine koje opasavaju krkansku vilu Dragana Čovića u Mostaru.
- fotografija broj 2., zidovi oronulog života 73-godišnjeg invalida i starca Ante iz Mostara.

Za starca Antu pobrinule su se divne mame iz Mostara i mnogi dobri ljudi. Obični svijet u istom i sličnom položaju. Ta tko bi drugi.
A gomile je takvih staraca, obitelji, djece u ovoj zemlji. Na marginama stvarnosti, bez osnovnih sredstava za normalnu egzistenciju.

Koliko ste samo požderali na predizbornim skupovima od Banjaluke, Sarajeva do Hercegovine, koliko potrošili na predizborne kampanje, da ste se bar sjetili djece sa posebnim potrebama u domovima, pa makar i licemjerno predizborno, ali niste. Da ste se bar sjetili bolesne djece i omladine čija se lica osmjehuju sa letaka humanitarnih akcija, ali niste.

Ivan Leonard Majstorović, Andi Milas, Amar Šabović, Zara Sivčević. Tri brata obitelji Petričušić. Sva tri stopostotni invalidi. Znače li vam išta ta imena? Sve što trebaju opet će platiti njihovi hrabri i neumorni roditelji.

U slast vam bili ćevapi, a tebi narode gluhi i slijepi, još jedni izbori. Da i ovaj put, kao i svaki dosad, bez muda izborimo jedno veliko ništa za nas. I veliko sve za njih.
Četiri nove godine za zidine, bolide, putovanja i sviranje kurcu. Za bolje očito nismo sposobni.
nedodirljiva wrote:ti mater kaj sam bedasta.. vec sam htela napisat kak me nervira kak nis ne kuzim procitat tu na blc.. a kad meni ono u profilu izabran albanski jezik.. bog te ubio.. koji sam ja bedak.. Image
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Martina Mlinarević Sopta - statusi sa FB

Post by Instinct »

Ova žena je jedno prekrasno klupko emocija. Jedan njen tekst me posebno oduševio:

"Za one ljubavi što večeras nisu u restoranima, kinima ni hotelima. Za ona imena koja čak niti na papirnatoj rezervaciji u zadimljenoj birtiji ne mogu stajati jedno uz drugo. Iz milijun razloga. Čiji dlanovi neće mirisati na ruže, a dah gasiti svijeće, čija gola bedra nisu u crvenom, klišeiziranom donjem rublju. Za one ljubavi koje šutimo. Svima, pa i sebi. Priče što su prekinute bez kraja i tako osuđene da zauvijek žive. Momenti koji nam bilo kad i bilo gdje od srca mogu načiniti izudaranu, punu rupa pikado tablu. Rečenice što su izgovorene samo jednom i nikad se više neće vratiti. "Bojim se sebe kad sam kraj tebe. Da mi kažeš da skočim s mosta, uradio bih to.“ Osjećaj kojeg jutrima redovno ispireš iz usta, kao nekad peračice odjeću na rijeci. Uzalud. Sjećanja koje svake noći kidaš u glavi kao poster sa zida kojeg si prerastao. Džaba. Za sve one što su oko sebe izgradili zidove, hladnije od najhladnijeg stećka, da bi ih se i Mak Dizdar prepao. Zbog trenutaka ludila, nježnosti i strasti, kad sve do podneva nisi mogao raspoznati šta je bio san, a šta stvarnost. Kad ste kao osuđenici na smrt koji se sreću prvi i zadnji put. I imate na raspolaganju samo usne i dvije minute. Za one ljubavi što postoje samo u mrklom mraku, daleko od svega i svih, tamo između pišanja i spavanja, kad se sretnemo sami sa sobom u zrcalu. Pa se naslonimo na lavabo da nas održi na nogama. A oči nam čatrnja koja se prelijeva poslije olujnog juga. Sebi nije dobro lagati. Jer nema tog Valentinova, filma ili knjige...Jok. Ovo traje kad sve prestane. Kad se spusti zastor u kinu, kad prođe dugi popis glumaca na mračnom platnu, kad se u žamoru raziđe publika i navuče zadnja naramenica grudnjaka u zadnjem redu, traje i kad iziđeš na cestu, na vjetar, na mrzlu zimu, traje kroz sva godišnja doba dok hodaš do stana, traje s kim god legneš i kad god se probudiš. Gdje god se probudiš. U djetinjstvu su nam visoku temperaturu i groznicu gasili mokrim čaršafom i rakijavim čarapama. Ali taj osjećaj...jači je od kompletne narodne medicine, moderne farmacije i rakije. Ko nije doživio, zdrav je i sretan čovjek."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
Sage
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 89
Joined: 10 Apr 2015, 17:35
Location: Zagreb

Re: Martina Mlinarević Sopta - statusi sa FB

Post by Sage »

Iako se ne mogu s ovim povezati, zasuzim svaki put kad pročitam:

Kad bih se onomad u nekoj emisiji zadala u svoj tko zna koji pokušaj borbe protiv političkih i društvenih sranja, kod kuće bi pizdio kao i uvijek, ali bi me sutra nazvao i smiren rekao: „Kupio sam ti baletanke jer nisi psovala na televiziji. 41 broj, ko duša su, s mašnicom!“
Kad je feštao ko blesav dok sam mu objašnjavala da sam se politike skroz-naskroz okanula, i istovremeno ga obavještavala da će mi uskoro knjiga izići iz tiska, samo je promrmljao u daljinu gledajuć: „Netko dobije fino dijete što pravi kolače i zalijeva cvijeće, a šta sam ja Bogu skrivio pa Krležu napravio?!“
Kad me boli, donese mi montea, čokolina, čokolade, čipsa, rahat lokum, lonac skuhan za mene, lonac skuhan za ćuku. Gledamo skijanje, filmove, crtane, valjamo se po kauču, pokrije me dekom po nogama.
Kad vidim skakavca na zidu zovem ga u Ljubuški da mi dođe pomoći sa živinom, iako je skakavac u Širokom. Dođe mi u Široki pokositi travu, iako živi u Ljubuškom. Donese i svoju kosilicu čak. Pa mi pokuca na prozor dok još spavam, sve galameći da komšiluk odjekuje – „Gospođo, ustanite, došli su vaši robovi crnci!“
Najsretniji je bio kad me jednom citirao fratar na misi na groblju. Tek je tada njegov život imao smisla.
Ništa ga ne slušam i nikad ga ne slušam. Grozna sam i za mlaćenja često. Kad se svađamo, ori se kuća, a za tri minute veze nemamo o čemu se radilo. Kaže mater da smo isti, ko po indigu precrtani. Od istih stvari bolujemo, iste pejzaže volimo.
Kad smo bili mali, umjesto igračaka nam je kraj kreveta okačio kartu svijeta. Pričao o dalekim gradovima. Putovanjima. Darovao knjige. Mnogo knjiga. I nikad nije shvatio da nam je upravo on tim potezom, na horizonte života ulio vječito traženje i lutanje. Našio nam krila i pustio nas slobodne. Uvijek sam u njegovim rukama bila slobodna. Nikad sputana nikakvim okovima. Presingom. Seoskim normama ponašanja.
A kad ga vidiš pomislio bi da su se u njemu sudarila sva naslijeđa kamena u kojem je rastao – surova tradicija i oštrina. No, dvije kćerke koje ima uspješno mu godinama udaraju na sve temelje na kojima su izrasla utabana načela odgoja gdje je kćer često bila manje vrijedna od sina. Možda u nekom prevrnutom filmu. Ne i u Caninom.
Dragi ćaća, znam da smo ti dali stotine bora, ali srećom, još se uvijek smiješ. Najljepše.
I mada smo svi troje uvrnuti i na svoju ruku, i mada znaš masu puta reći da bi volio da ti je bar jedno dijete potrefilo normalno, pa da se naspavaš ko čo'ek, taj osmijeh je znak da smo možda ipak nešto radili dobro u ovom životu.
Voljeli te.
Post Reply