Poezija

Post Reply
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

Ne biram kamenčiće sjećanja kojima bih
te danas gađala i ne pokušavam ukrasti
biser jutarnje čarolije sa tvoga lica
Samo te želim izmrcvariti cjelovima
radosnih dodira izbaciti te iz kolotečine
svakidašnjih obreda
Očima mjesečeve raskoši zaviriti u
tvoje nedirnute livade razlistanih snova
Utopiti se sasvim obična u tvoje
razigrane dlanove
zbunjena znatiželjnim svjetlima
ispod tvojih trepavica
Ako noćas umrem uzdrhtala u tvojim
mislima oživi me poljupcima tek
otkrivene strasti
U zamršenoj kosi nemirnih vjetrova
prostri sve naše tajne
Ne daj da mi pogled zaspi na stazama
nepoznatih uzdaha
Dok mi tijelo drhtavo izranja iz tvojih
dubina
I dok se dahom opijamo
sljubljeni u srcima


E.Kraljić
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
Dora
penzionerka
penzionerka
Posts: 5319
Joined: 03 Sep 2011, 23:38

Re: Poezija

Post by Dora »

Nisam se sputao. Sve sam napustio i otišao.
U uživanja, koja su bila pola stvarna,
a pola zamišljena u mojoj glavi,
otišao sam u obasjanu noc.
I ispio sam jakog vina, kako ih
piju samo oni, smeonici pohote.

Konstantinos Kavafis
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Poezija

Post by laura »

Četiri kvarteta (odlomak)

Da stigneš onamo,
Da stigneš gdje si,
odeš odande gdje nisi,
Moraš ići putem
gdje nema zanosa.
Da stigneš do onoga
što ne znaš
Moraš ići putem
koji je pun neznanja,
Da posjeduješ ono
što ne posjeduješ
Moraš ići putem
lišenja posjeda,
Da dopreš do onoga
što nisi
Moraš proći putem
na kom nisi.
A ono što znaš
jedino je što znaš
I ono što je tvoje
ono je što nije tvoje
I gdje jesi
jeste gdje nisi.

T.S.Eliot
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Poezija

Post by laura »

Ja verujem

Verujem,
Verujem da smo biljni narod,
Otkud inače mir
U kojem čekamo opadanje lišća?
Otkud smelost
Da se spuštamo niz tobogan sna
Do blizu smrti
Sigurni
Da ćemo ponovo biti kadri
Da se rodimo.
Verujem da smo biljni narod-
Ko je ikada video
Drvo koje se buni?

Ana Blandiana
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Post by fireandice »

NOŽ SAV OŠTRICA

Poput metka
ukopanog u tijelo
preteže jednu stranu
mrtvog čovjeka;

poput metka
spravljenog od još težeg olova
uglavljenog u neki mišić
naginje čovjeka u stranu;

poput metka ispaljenog
iz živućeg mehanizma
metka koji posjeduje
otkucaje srca

poput jednog sata
tuče duboko u tijelu,
sata koji jednom je živio
i bio buntovan,

sata čije kazaljke
bile su oštrice jednog noža
nosile svu bešćutnost
plavičaste kovine;

baš poput noža
bez korica i utora
pretvoren u dio
vaše anatomije,

nož najviše intiman
nož za unutarnju upotrebu,
koji nastanjuje tijelo
poput kostura samog

čovjeka koji će ga posjedovati,
u boli, uvijek u boli,
čovjeka koji će sebe raniti
protiv samog sebe
...

João Cabral de Melo Neto
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Post by fireandice »

KORAČAM JOŠ KAO DA IDEM...

Koračam još kao da idem
nečem u susret, gledam i mislim,
a preda mnom su sve same neminovnosti,
bez izlaza, bez odlaganja.

Kamen koji može samo
da tone.
Zavesa koja se svega jednom spušta,
a nikad ne diže.
Priča o ptici za koju se zna jedino
da je odletela.

Života nema, smrt ne dolazi.
Neshvatljiva, duga, nepodnošljivo duga,
ljudska sudbina.

Beograd, Maj 1968
Ivo Andrić
User avatar
naturale blonde
Hvar u srcu
Posts: 4672
Joined: 19 Oct 2009, 16:42

Re: Poezija

Post by naturale blonde »




ljepse poslusati nego iscitati
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

Oh gdje ste madam?
ispao vam je ruz na cesti...
mjesec vam zaklanja siroki vidik zar ne?
peroni ljudi vas podsecaju na gomilu rastanaka?
ne budite tuzni na raskrscu zivota
klovnovi igraju predstavu,
zar ne primecujete?
toliko je znakova pored puta
skrenite u zeljenom pravcu..
mozda u vama je ugasla zelja..
mozda vam vise
ni boje nisu iste...
mozda se kocije
prazne zaustave kraj vas...
mozda na obali sene
budete sami sa lepezom....
nicija rec ne dopire zar ne?
necija rec vam mora biti sve...
kad nemamo to postajemo nista..
bivamo samo senka leptira na vjetru
koji vise lici na reprodukciju zivota...
nismo ga tako zamisljali
zar ne?
nemamo se pravo zaliti ...
krivi smo sto nismo pustali brodove
tamo gde smo zeljeli biti...


I.Andrić
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
Dora
penzionerka
penzionerka
Posts: 5319
Joined: 03 Sep 2011, 23:38

Re: Poezija

Post by Dora »

Radost i uteha mog života
jest sjecanje na sate
u kojima uživah strasti kakve žudjeh.
Radost i uteha mog života jest,
što sam izbegao,
svaki užitak iz same navike.

Kavafis
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

Vi, veliki,
uzmite dječje oči
da gledate život drukčije.
Uzmite dječji san
za izgubljenim rajem.
Uzmite dječji smiješak
i njegovu radost zbog malih stvari.
Uzmite dječje srce
da vjerujete u ljudsku ljubav.

Phil Bosmans
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
Mrs Dalloway
penzionerka
penzionerka
Posts: 1534
Joined: 08 Dec 2012, 00:01

Re: Poezija

Post by Mrs Dalloway »

Bezimena pjesma

Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u ocima
prije spavanja
ne govorim ti nesto njezno
i ne grlim ti dusu
ali…ovo
ti moram reci
previse je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
jos uvijek te ono najljepse u meni
voli i ljubi.

Željko Krznarić
User avatar
Arizona
penzionerka
penzionerka
Posts: 1088
Joined: 07 Sep 2013, 02:27

Re: Poezija

Post by Arizona »

User avatar
dalloway
penzionerka
penzionerka
Posts: 7016
Joined: 18 Jan 2008, 19:33
Location: nepoznata

Re: Poezija

Post by dalloway »

Jednom sam te vidio i bila je zima

ja nemam na čemu i o čemu
osim o tebi, pod kožom
puna mi je glava
praznih dnevnih govorenja
i dlanovi su mi puni
rukovanja sa zrakom
na rubu ponora
nisam odavno bio
grozim se ove ceste bez imena i prezimena
ali svako je jutro prolazim
i žmireći te zamišljam uz sebe
u tamno zelenom kaputu
i s jednom svučenom rukavicom u krilu
kao kad sam te prvi put vidio
na pustom kolodvoru
(i jedini put od tada)
sanjao sam te sinoć
bila si tako stvarna
mogli smo biti ovdje
ili bilo gdje na svijetu
pričala si kako si se nekoć izgubila u šumi
i našli su te sretnu
s lišćem među pletenicama
bila si mala djevojčica
ali u snu pomalo žena
živa i neustrašiva
i takvu sam te sinoć
prvi put poljubio
na taj svečani četvrtak
toliko puta prevrtan po pjesmama
stvarnost me dograbila već ujutro
kročio sam na ulicu
u džepovima noseći ključeve
a u oku blagu maglicu tebe
pa me gospođa na trafici
pobrkala s nekim zaljubljenim bićem
često o tebi mislim
i napuštam sve ostalo
iako se čini da nigdje ne putujem
a putujem
do tebe i od tebe
i kroz sebe
ne znajući ti ni ime.
I.D.
‎Ne blistam jer sam tako izabrala. Ne šepurim se jer volim tajne. Smijem se jer sam sretno biće. Kad šutim sa sobom se sastajem u tamnim hodnicima sebe i tada bi se trebala najviše bojati jer nagovorim se na svakojake bezobrazluke. Na sebe sam slaba.
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

Svim ovim besanim noćima
mogla bih kupiti
bar još jedan život ceo,
da ne izdaje me ime ovo
koje dugo ćutim
na rubu usana.


Na kraj sveta nosila
kaput satkan uspomenama, ne,
ne bi me pregazilo vreme
samo da nađem mir
između neba i zemlje.

Ne bi me zaplašile ni
mećave silne,
da zaveju i poslednji trag,
iako daleko
ti živis u meni,
dok svetom lutam,
prodavajući dušu za
nedosanjan san!


Danijela Kozak-Nikolić
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Post by fireandice »

SVE JE JEDNOSTAVNO

Sve je jednostavno, tako jednostavno
da postaje nepojmljivo.

Sve je tako blizu, tako
blizu, da
povlači se iza očiju
i više se i ne vidi.

Sve je tako savršeno
s proleća,
da jedino okružujući ga sobom
saznajem ga,
kao niknuće trave osvedočene

rečima ustiju koja ih izgovaraju,
osvedočene ustima srca,
srcem njegovog srca,

koje je u sebi samom nepomično, kao
jezgro zemlje
koje svud uokolo prostire
beskraj zagrljaja gravitacije,

stežući k sebi najednom sve
zagrljajem tako snažnim
da mu pokret iskače kroz ruke.

Nichita Stanescu
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

"Kad bi znala kako te nosim
u ovim pustim sumornim satima,
dok odsutnost tvoja krvotok mi žari,
a ne znam ni gdje sam
i ne znam ni tko sam,
bez tebe u košmaru svojega svemira
ne znam kako pobjeći od nemira?

Nesigurnim korakom, glavom bez lica,
ko prikaza neka-nedovršena forma,
čekam tvoj dah da meni svrati
i utisne mi pečat vlastita identiteta.

Kad bi znali da samo smo sjenke
Što jednako izgubljene lutaju
i na svijetlu i u pustom mraku
tražeći iskonsku onu ljubav čistu
pred kojom će ego u trenu uzmaknuti
i pustiti je da svrati do nemirna srca,
dati joj da hrani se iz vlastita sunca.

Da, tek sjenke smo samo turobna košmara
što nosom osluškuju vlastiti svijet,
nesvjesno kidamo plemenite okove
sa silinom oholosti svojega ega,
nesavršenim likom vlastita identiteta.

Kad ljubav bi bila samo riječ
tek od pet-šest izmišljenih znakova,
umrla bi u svojoj tričavoj nesavršenosti,
izgubila bi se negdje u vremenu;
ali ljubav je velika, beskonačna, stalna
i ne treba papir da bi se hvalila
već trunku našeg svijetla da bi živjela."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
nasta
penzionerka
penzionerka
Posts: 2118
Joined: 23 Jun 2008, 21:27
Location: 45°22′40″N 20°23′10″E

Re: Poezija

Post by nasta »

Čekaj me - Konstantin Simonov

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu...
~ Misli stvaraju dela. Dela formiraju navike. Navike grade karakter. Karakter oblikuje sudbinu. ~
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

Obuci večeras nešto lepo,
da sakrije pravu lepotu, za kojom žudim,
da lepše bude, kada bude to što će biti...
Obuci nešto što će privremeno imati tvoj oblik,
pre no što poprimim oblik tvoje duše.

Obuci večeras nešto nežno,
što ćeš odbaciti kada shvatiš da je grubo
u poređenju sa mojim usnama,
dok ti uzimaju meru, a prsti kroje
spavaćicu za besanu noć.

Obuci večeras nešto meko,
da ublaži sudar dve nabubrele aure,
da me upozori da tvoja koža tek sledi,
da moram umeti nežnije no što umem
da je razveselim, kada se pod nju preselim.

Obuci večeras nešto što mogu dahom skinuti,
da ne prepoznaš šta te golica dok klizi niz tebe,
pa strepiš da ću se i ja istopiti kao to,
što si obukla za ovo posebno veče.


Goran Tadić
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Poezija

Post by laura »

KAJANJE

Reci tom kajanju da se umjeri,
kajanju svakako dobrom, ali opasno pristrasnom.
Nemoj se prošlošću opterećivati i mučiti toliko.
Nemoj pridavati toliku važnost sebi.

Zlo koje si učinio bilo je manje
nego što pretpostavljaš; daleko manje.

Vrlina koja ti je donijela kajanje sada
i onda je bila prikrivena u tebi.

Vidi kako jedan doživljaj, koji ti se nenadno
vraća u sjećanje, objašnjava
uzrok tvog čina koji ti je izgledao
nedostojan, ali sada biva opravdan.

Nemoj se u svoje pamćenje apsolutno pouzdati:
mnogo si zaboravio - razne sitnice -
koje su te dovoljno opravdavale.

I nemoj da misliš da si onoga kome je nepravda nanesena
poznavao tako dobro.
Verovatno je imao darove, za koje nisi znao;
ni ogrebotine možda nisu ono
što ti misliš (ne poznajući njegov život)
da su bile strašne rane koje si mu nanio ti.

Nemoj se pouzdati u svoje slabo pamćenje.
Umjeri kajanje koje je uvijek
do izmišljotine pristrasno prema tebi.

Konstantinos Kavafis
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Poezija

Post by laura »

TIJELO, SJETI SE...

Ne sjećaj se samo kako si voljeno bilo,
niti samo postelja u koje si leglo,
već i onih čežnja koje bi bljesnule
u očima što gledahu u te,
u glasu drhtavom zbog tebe -
čežnja što ih slučajne prigušiše zapreke.
Sad, kad sve je prošlost,
čini se k'o da si i njima
davalo se onda - kako bljeskahu,
zapamti, u očima što gledahu u te,
žudnje drhtava glasa, zbog tebe tijelo.

Konstantinos Kavafis
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Post by fireandice »

BORBA

U nekakvoj borbi za prvenstvo,
on izgubi nos i uši,
pola obraza i golo teme.

Dobi tri kape, staru košulju,
Džezvu i pokvaren mlin za kafu.

Zagna se opet, juriša,
izgubi levo oko i desno stopalo,
kažiprst i vrh jezika.

Dobi stare čizme, šuplju čuturu,
prelomljen ašov i šaku zemlje.

Eno ga tamo sedi i konta
šta će još dobiti, kad nastavi borbu.

Novica Tadić
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: Poezija

Post by hellen_stewart »

NASA TAJNA

O tebi necu govoriti ljudima.
Necu im reci da li si mi samo poznanik bio
ili prijatelj drag;

ni kakav je, ni da li je u nasim snovima i zudima
dana ovih ostao trag.

Necu im reci da li iz osame, zedji, umora,
ni da li je ikada ma koje od nas drugo volelo;
niti srce nase da li nas je radi nas
ili radi drugih kadgod bolelo.

Necu im reci kakav je sklad
oci nase cesto spajao u sazvezdje zedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Necu im reci da li je zivot
ili od smrti strah spajao nase ruke;
ni da li zvuke smeha voleli smo vise
od suma suza.

Necu im reci ni jedan slog jedini,
sta je moglo, ni da li je moglo nesto,
da uplete i sjedini duse nase kroz citav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo sto je doslo
onome sto je bilo.

Nikome necu reci kakva se zbog tebe pesma dogadja
u meni vecito:
da li opija toplo kao sume nase s proleca;
ili tiha i tuzna cuti u meni recito.
O, nikome necu reci
da li se radosna ili boleca
pesma dogadja u meni.

Ja vise volim da precutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetloscu sja
i zora i noc i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreca i bol ziva;
tamo gde je od istog vecnog tkiva
i covek i njegov san.


Desanka Maksimovic
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
hellen_stewart
najpoželjnija forumašica
Posts: 15819
Joined: 31 Jan 2008, 11:36
Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...

Re: Poezija

Post by hellen_stewart »

ODAKLE MENI

Odakle meni u dzepu vetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamencica
Koje si bacala iza sebe
Govoreci da ces tako lakse naci
U povratku put do kuce
A vrapci ih nece pojesti

Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledas
Kako opada lisce
Kada si volela da gazis po njemu

Odakle meni u kutiji od sibica
Malo peska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih reci
I gomile recenica
Koje ti pricas samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvek dolazis ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kazem
Ja te volim
Samo zbog toga sto znam da znas
A meni je tesko da te reci izgovorim

Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaze mi samo jedno cao
Koje znaci i volim te
I drago mi je sto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je sto si bas ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali ciji je svaki pokret
Cija je svaka rec pesma
Odakle meni ti?


M. Marinovic
:)
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Poezija

Post by laura »

***

Zemlja jesi i smrt jesi.
Tvoje godišnje doba je mrak
i ćutanje. Od tebe
ništa na svetu nije
dalje od svitanja.

Kada izgleda da se budiš
jesi sušta bol,
bol ti je u očima i krvi,
ali ti ne osećaš. Živiš
kao što živi kamen
ili tvrda zemlja.
I oblače te sni,
kretnje, jecaji
koje ne poznaješ. Bol
poput vode jezerske
drhti i opasuje te.
Po vodi su krugovi.
Puštaš ih da iščeznu.
Zemlja si i smrt.

Cesare Pavese
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Poezija

Post by Instinct »

Noć se obukla u ono što si ti skinula,
i vratiće ti ujutru,
kada se probudimo zajedno.


M.N.
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Post Reply