Poezija

Post Reply
Swanheart
Zlo od deteta - ego maniac
Zlo od deteta - ego maniac
Posts: 377
Joined: 07 Jul 2006, 23:48
Location: burek u svemiru

Poezija

Post by Swanheart »

nisam primetila da ima ova tema...pa pomislih da bi valjalo posaviti je.
ae da pocnemo...

Konstantin Simonov
Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.


Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.


Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

Jovan Ducic
Pesma zeni

Ti si moj trenutak,I moj sen,I sjajna
Moja rec u sumu;moj korak,I bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna nema I daleka-
Jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna kao mladost;neka
Tvoja sen I eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo dusa sto prosneva;
POLJUBAC JE SUSRET NAJVECI NA SVETU.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
Tvoj je plast suncani od mog sna ispreden;
Ti bese misao moja ocarina;
Simvol svih tastina porazan I leden,-

A ti ne postojis nit si postojala;
Rodjena u mojoj tisini I cami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.


Ivo Andric
Otkrivanje

Znajte da nisam onaj
Sto se u samrtnom liku
Pred vasim ocima krio.

Pod tim varljivim vidom
Uvek sam samo bio
Pesma velike srece
Koja huji I plavi,kao poplava zracna,
Mora I kontinente.

Pod tim varljivim vidom
Uvek sam,uvek bio
Pesma velikog sna,
Sna sto kao sneg veje I zasipa I gasi
Mora I kontinente.

Znajte da sam ja pesma
Izvora nepresusnog.
Pesma velike bede,
Gladi,bezrazloznog jada,koja oduvek puni
Mora I kontinente.
Don't stand in my way
With nothing to say
And think you're the world

Cheers Darlin'

www.myspace.com/_incubus_
jesen
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 63
Joined: 28 Apr 2006, 13:00

Post by jesen »

Balada o Šarku

U životu ča nas od morbina liči
Čovik živi pasji, pas čoviku slići
dile kost i pršut, nevoju i sriću
zajedno na pjaci, skupa u kafiću
ošervaju cure, gledaju furešte
dile smij i suze, pegule i fešte

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti čas

U životu ča nas crnin kruvom rani
nas dva nismo nego ratni veterani
ča se s buron tuku, projdu uvik s
manje
i žive za jiće, piće i kompanje
isti su nan moti, isti crni friži
jednako nan vrime iza punta biži

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas

U životu sve je samo dokle dura za
vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda

Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča se vrime, prileti za čas

Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E moj Šarko

Jakša Fiamengo
User avatar
muvica
romantično-opaka
romantično-opaka
Posts: 256
Joined: 10 Mar 2006, 13:33

Post by muvica »

„ČEŽNJA“


Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje Ti imam reći,
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati...
Zato se smijem sama sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da ti kazem nejvjernije riječi koje Ti imam reći,
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih...
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da sjedim nijemo pored Tebe,
ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta...
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što imam za Te,
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom...
Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećes nikada saznati šta je bol.

Čeznem da Te ostavim zauvijek,
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk...
Zato ponosito dižem glavu i dolazim vesela u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je bol vječito svjež...


(R.Tagore)
Na ovu zemlju sam svratila da ti namignem malo.
Da iza mene ostane nešto kao lepršav trag.
Zato - ne budi tužna.
Toliko mi je stalo da u tebi ostanem budalasta i čudno draga...


for B...
jesen
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 63
Joined: 28 Apr 2006, 13:00

Post by jesen »

idi tobija, i ne zadržavaj se
taman je ovaj grad, tebe više ne vidi
i kad je prozor zatvoren, čuje se ulica
svaki put kad bude ljubav

idi tobija, i ne zadržavaj se
u grad uđi kao u tekst, kaži:
ja ovdje ne živim, samo dođem
otvorim prozor, i odem

idi tobija, i ne zadržavaj se
ne lomi riječi, ne lomi ih ne
one su prvi i posljednji stanovnici
gradova koje napuštaš

i, ako je zemlja okrugla kao bog
mi ćemo se ponovo sresti
ozemljeni
posve
od ljubavi i svjetlosti

idi tobija, i ne zadržavaj se
pjesma je tijelo tvoje
kroz čije pore
dišem i
čitam

koje si mi godišnje doba
na vratima

titrav sudar

(a.žagar)
User avatar
zujalica
penzionerka
penzionerka
Posts: 4726
Joined: 11 Jul 2006, 00:09
Location: Na rubu pameti

Post by zujalica »

Arsen
SPALITI ZEMLJU


i istog časa kako si otišla,
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi,
nego općenito svi

stihovi ljubavni,
stihovi politički,
stihovi o smrti....

koji su se na tebi grijali,
koje sam mogao ispitati
s pogledom na tebe....

idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisanu na tvojoj načetoj puti,
potražiti ih u tvojim
gorućim ustima.....

i sad mi se postavlja pitanje,
što ostaje od poezije,
kad se rastane od one
koja me na nju silila...

istog časa kako si otišla
pokušavao sam spasiti,
pokušavao sam ispraviti,
pokušavao zaljepiti,
ali udarci,udarci....

kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa trava prerasla
i na koncu zvučni znak,
zračni znak očajanja..

sve to sabrati,
spaliti za sobom
na prijevaru,
na izdaju,
pokorenu zemlju
ljubavnika....
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
User avatar
steto
Konvencionalna
Konvencionalna
Posts: 2028
Joined: 30 Jun 2006, 10:40
Location: ur mind is my playground

Post by steto »

evo malo pavica...
nije pjesnik po dafaultu,
& neuporedivo je bolji u prozi,
al ja ga volim u svim formama...




Moje srce ne ume da te voli kroz mene
K’o ja shto ne volim sebe
Ali ako me taknesh
Ono me zavoli kroz tebe


****


Svaku svetlost njena senka boli
Tako i ja sam bol i senka tebi,
O, budi svetlost shto i senku voli
Zajedno s bolom od senke u sebi.
Neka tvoje oko padne na mene u chasu kada budem dobro uvjezbana, jer niko nije svih sedam dana u nedjelji ni mudar ni lijep...
User avatar
steto
Konvencionalna
Konvencionalna
Posts: 2028
Joined: 30 Jun 2006, 10:40
Location: ur mind is my playground

Post by steto »

moram josh i prevert-a:


Je suis comme je suis
Je suis faite comme ça
Quand j'ai envie de rire
Oui je ris aux éclats
J'aime celui qui m'aime
Est-ce ma faute à moi
Si ce n'est pas le même
Que j'aime à chaque fois
Je suis comme je suis
Je suis faite comme ça
Que voulez-vous de plus
Que voulez-vous de moi...
Neka tvoje oko padne na mene u chasu kada budem dobro uvjezbana, jer niko nije svih sedam dana u nedjelji ni mudar ni lijep...
Zmija
studentica
studentica
Posts: 185
Joined: 03 Aug 2006, 09:03
Location: ..in your eyes..

Post by Zmija »

ENES KIŠEVIĆ

ŠTO SAM JA SEBI

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.

Samo kad sam sam
ja znam da jesam.
I svemir ovaj
biva mi tijesan.

Ovako jedan
od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.

Pa ipak me nešto
vuče i tišti:
Da se razbijem
da se sništim.

Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah.
redEye
studentica
studentica
Posts: 155
Joined: 27 May 2006, 12:22

Post by redEye »

Nisam puno E. Kiševića čitala, ali meni se sviđa ova njegova na koju sam naletila na netu.



I ništa te kao ne boli


Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.


Enes Kišević
vibracija je pokret koji se ne može odlučiti kojim smjerom da krene
Zmija
studentica
studentica
Posts: 185
Joined: 03 Aug 2006, 09:03
Location: ..in your eyes..

Post by Zmija »

evo još jedna :

Svjetlost

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa.

Enes Kišević
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah.
User avatar
zujalica
penzionerka
penzionerka
Posts: 4726
Joined: 11 Jul 2006, 00:09
Location: Na rubu pameti

Post by zujalica »

..i ja se pridružujem,kratka pjesma,ali meni draga:

NEBESKO ŽITO

Miso mi u snu sine,
zašumi ko nebesko žito:
Nas ne može rastaviti smrt,
nas može rastaviti samo život.

Enes
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
redEye
studentica
studentica
Posts: 155
Joined: 27 May 2006, 12:22

Post by redEye »

"Miso mi u snu sine...."

ovaj stih me podsjetio na skroz jednu drugu pjesmu, i drugog pjesnika..pa zato....evo malo Cesarića :)



POGLED

U tvojim ocima kadikad
Tajanstven jedan pogled sine.
Al tek sto sine vec i mine.
Sto skriva u svom cudnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?

Da l’ bol, sto nece da se smiri?
Ne znam, gonetam uzaman.
Il bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretni, davni neki dan?

Ili je san, duboko snivan,
Nikad neostvaren al divan,
Sto svagda ce mi ostat skrit,
A tvoga bica on je bit.


Dobriša Cesarić
vibracija je pokret koji se ne može odlučiti kojim smjerom da krene
User avatar
Vulf
U VulfiCinoj koŽi
Posts: 2003
Joined: 13 Sep 2006, 11:01
Location: 00:00

Post by Vulf »

Ovo bas i nije poezija, ali neka od mene ovaj citat bude uvod u nju.

"U tom trenutku radjanje sunca obasja venac kubeta. Starac stupi izmedju mladica i device i rece:

- Tri stvari vladaju na zemlji: MUDROST, SVETLOST I MOC.
- O, moj prijatelju, nastavi mladic obracajuci se starcu, ali ti si zaboravio cetvrtu snagu koja jos ranije, opstije i izvesnije vlada svetom-
SNAGU LJUBAVI.
Na to rece starac:

LJUBAV NE VLADA ONA STVARA, A TO JE VISE". (aplauz meni)






E.E. Cummings

Za tebe


Nosim tvoje srce sa mnom
Nosim ga u svom srcu
Nikuda ne idem bez njega
Kuda idem ja, ides i ti draga moja
Sta god ja ucinim
Ucinis i ti, draga moja
Ne bojim se sudbine
Jer ti si ona, duso
Ne zelim svet jer, lepotice
Ti si moj svet, moja istina
Ovo je najdublja tajna
Koju niko ne zna
Ona je koren korenja
i pupoljak pupoljaka
i nebo neba
Krosnje, koja zivot se zove
Koja raste vise nego sto se dusa nada
ili um skriti moze
To je cudo koje zvezde razdvaja
Nosim tvoje srce nosim ga u svom srcu.
redEye
studentica
studentica
Posts: 155
Joined: 27 May 2006, 12:22

Post by redEye »

I nešto malo drugačije, ali meni se baš sviđa :) (slučajno našla na netu)


BARBARA

tog je ranog poslijepodneva u kafiću iznad terminala
moja draga Barbara, koju ja od milja zovem Barek
neovisno o Nicku Caveu, Shreku 2 i Bibliji
shvatila da people aint no good.
ja sam srkala kakao, ona je plakala i tako pijuckala slani kapučino.
onako s podočnjacima i podbula, sjedeći u kontralihtu
naricala je nad činjenicom da je dvadeset godina vjerovala kako su ljudi bubači,
i da im se odurnoća samo ponekad nekim čudom desi.
ne obazirući se na konobara
pitala se retorički (u jobovom ključu) kako je mogla učiniti nešto tako svinjski,
i to više puta. ona. ona koja je cijeloga života vjerovala da je oličenje
dobrote i morala.
ona. ona koja je cijeloga života vjerovala da je oličenje čovječnosti.
u to ime pala je još jedna zasoljena kava.
uvjeravala je: stara, to nisam bila ja.
ja sam radila harmonike od papira za šećer i bila hepi
što je došla pameti i uvidjela da su ljudi zli. da im treba spasenje od njih.
kao kakav ključni masenger u Matrixu
nadnjela sam se nad stol i
izrekla joj revolucionarnu istinu
da u svakom nespašenom čovjeku živi barem jedno sivo čudovište.
egzaktno rečeno pobunjeni anđeo.
šutjela je, ali nije bila iznenađena. (ovoga puta nisam ispala fanatik.)
gosti su odavna otišli kući i konobar je zatvorio kafić. prošla je jesen, pa i nova godina.
brat joj se zaposlio, starija sestra se udala.
ona je i dalje sjedila i plakala. o ljudi, koja milost.
digla se i otišla van, u isusa.

Dorta Jagić
vibracija je pokret koji se ne može odlučiti kojim smjerom da krene
redEye
studentica
studentica
Posts: 155
Joined: 27 May 2006, 12:22

Post by redEye »

Nije pjesma....ali mi se svidjelo


Čovjek s majmunom



Martini, posvećeno

Jučer mi kaže prijateljica kako joj smeta kad se priča o sreći jer da je to samo preuveličano zadovoljstvo, ugoda, koja je rezultat povoljnih biometeoroloških prilika i začudnog hormonskog suzvučja. Pojam smišljen za mučenje, kao onaj smajlić koji juri kokoš koja uvijek izmiče, da ne budemo baš toliko mračni pa se prisjetimo Sizifa.
Onomad sam prelazila koznakoji most. Bila sam na biciklu koji je vozio netko drugi. Kao teret koji je poslan na neku nepoznatu adresu, prepustila sam vozaču da me prebacuje jer dan mu mora biti trud i muka.
I onda me je niotkuda spazio drugi biciklist koji je vozio majmuna. Obradovao se kao lud i htio je silno, nebrojeno se puta pokušavajući probiti do naše nepouzdane putanje, pružiti mi nepitanu priliku da ga dotaknem, majmuna.
Sreća je u prolazu.



Marija Škaro-Czigler
vibracija je pokret koji se ne može odlučiti kojim smjerom da krene
User avatar
vancouverite
penzionerka
penzionerka
Posts: 1198
Joined: 28 Dec 2002, 09:48
Location: VANKUVER

Post by vancouverite »

redEye wrote:I nešto malo drugačije, ali meni se baš sviđa :) (slučajno našla na netu)


BARBARA

tog je ranog poslijepodneva u kafiću iznad terminala
moja draga Barbara, koju ja od milja zovem Barek
neovisno o Nicku Caveu, Shreku 2 i Bibliji
shvatila da people aint no good.
ja sam srkala kakao, ona je plakala i tako pijuckala slani kapučino.
onako s podočnjacima i podbula, sjedeći u kontralihtu
naricala je nad činjenicom da je dvadeset godina vjerovala kako su ljudi bubači,
i da im se odurnoća samo ponekad nekim čudom desi.
ne obazirući se na konobara
pitala se retorički (u jobovom ključu) kako je mogla učiniti nešto tako svinjski,
i to više puta. ona. ona koja je cijeloga života vjerovala da je oličenje
dobrote i morala.
ona. ona koja je cijeloga života vjerovala da je oličenje čovječnosti.
u to ime pala je još jedna zasoljena kava.
uvjeravala je: stara, to nisam bila ja.
ja sam radila harmonike od papira za šećer i bila hepi
što je došla pameti i uvidjela da su ljudi zli. da im treba spasenje od njih.
kao kakav ključni masenger u Matrixu
nadnjela sam se nad stol i
izrekla joj revolucionarnu istinu
da u svakom nespašenom čovjeku živi barem jedno sivo čudovište.
egzaktno rečeno pobunjeni anđeo.
šutjela je, ali nije bila iznenađena. (ovoga puta nisam ispala fanatik.)
gosti su odavna otišli kući i konobar je zatvorio kafić. prošla je jesen, pa i nova godina.
brat joj se zaposlio, starija sestra se udala.
ona je i dalje sjedila i plakala. o ljudi, koja milost.
digla se i otišla van, u isusa.

Dorta Jagić


ovo je jako dobro.
O ucitelju... vrati mi klikere.....
D. Lukic
User avatar
piz_darija
Pizda_rija
Pizda_rija
Posts: 1997
Joined: 11 Aug 2006, 12:24
Location: s kraja svijeta, tamo gdje se pada...

Post by piz_darija »

Odskoči mi iz mreže sanja
i toplinu ovog jutra ponesi
u plavilo beskraja.

Potom me nađi
u zalivu trećeg neba,
u dugi samoće,
u zriku dječjih očiju
i upregni u bijela kola tišine
Image
Zmija
studentica
studentica
Posts: 185
Joined: 03 Aug 2006, 09:03
Location: ..in your eyes..

Post by Zmija »

Tisuće švelja brižiljivo šiju haljinu noći
Nad ocean što pada.
Zanosan imaginarni savjet
Ustreptalo more.
Tišinom noći
Srebreni mjehurići svjetlucaju spajajući
Paučinastim nitima tvoje tako drago mi oko
I moju dušu u jedno
Darujući nam proljeće veličanstvenosti
Što će doći jednoga dana
Tad više neće bit
Ja sama
Ti sam
Iza ekrana
Toliko dana
Čvrsto me zagrli i otmi od
Crnih litica
Ove samoće i povedi
Smislu postojanja razuzdanosti
Mojih iskonskih strasti i želja i biti ću
Tvoja najsretnija malecka
Zar puno tražim?
Promatrati zagrljaj noći i oceana
Ogrnuta čarobnim osmjehom sa tvoga usnula oka

Amy Parker
Australija
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah.
kapi
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 68
Joined: 06 Nov 2006, 19:55
Location: in my own skin

Post by kapi »

Predlog za jedan aranžman

Čarls Bukovski

lepo bi bilo umreti za pisaćom mašinom
umesto s dupetom nabijenim u tvrdu gusku

posetio sam prijtelja pisca u bolnici
koji je umirao
milimetar po milimetar
na najgori mogući
nacin
ipak je tokom svake posete
(kad je bio pri svesti) nastavljao
da mi priča
o svom
pisanju (ne kao dostignuću već
magičnoj opsesiji)
i nisu mu smetale moje
posete
jer je znao da tačno razumem ono što
govori

na njegovom pogrebu
očekivao sam da se digne iz
kovčega i kaže: „Kinaski,
bila je to dobra trka,
vredelo je“.

nikada nije saznao kako izgledam
jer je oslepeo
pre nego što sam ga upoznao
ali znao je da sam
shvatio
njegovu sporu i užasnu
smrt.
rekao sam mu jednom da ga
bogovi kažnjavaju zato što je
tako dobro
pisao

nadam se da nikada neću tako dobro
pisati, želim da umrem nad ovom
pisaćom mašinom
tri reda pre kraja
stranice
s dogorelom cigaretom među
prstima, dok radio i dalje
svira.

hocu samo da pišem
tek toliko dobro da
završim
tako.
redEye
studentica
studentica
Posts: 155
Joined: 27 May 2006, 12:22

Post by redEye »

vancouverite wrote:
redEye wrote:Dorta Jagić


ovo je jako dobro.



Ako ti se sviđa...ima još

http://www.elektronickeknjige.com/jagic ... sidjelica/
vibracija je pokret koji se ne može odlučiti kojim smjerom da krene
kapi
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 68
Joined: 06 Nov 2006, 19:55
Location: in my own skin

Post by kapi »

Čekaj me

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu

Konstantin Simonov
User avatar
zujalica
penzionerka
penzionerka
Posts: 4726
Joined: 11 Jul 2006, 00:09
Location: Na rubu pameti

Post by zujalica »

....SVJETLOST NE KAŽE NIŠTA,
ONA JEDNOSTAVNO SVIJETLI.....

E.Kišević
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
User avatar
zujalica
penzionerka
penzionerka
Posts: 4726
Joined: 11 Jul 2006, 00:09
Location: Na rubu pameti

Post by zujalica »

NEGLEDLJIVA

ne postoji ništa ljepše
od jutrom te vidjeti
uz sebe
sklupčanu šaku dječjih šminki
golih nogu
utrnutih odavno

zajedno ćemo potjerati mrave
mirisom tek opranih zubi
tko me ljubi usnama što budi
prve slike što me pamte

dobro ti jutro negledljiva ljepoto

u piđami naših koža
trudimo se uvijek
nešto više nego što bi
drugi mogli smjeti
jer činit mi se zna
da te šutnjom čujem
al često sram me reći
pa te poljubim u ruke

negledljiva ljepoto...

prizivaš me da ti dođem
toplim dahom na granice
vrata i kose
i na rubu usne osjetim
stihove tvog srca
težinu izbrišem
i spustim se na tebe
spustim se na tebe

nakon dana, nakon noći..

zapetljani sasvim
nestat ćemo isti
i točno u pola riječi
sanjat ćemo da smo budni
skliznuti ka novom jutru
zadnjim šapatom u tvoje
usnulo oko..

laka ti noć negledljiva ljepoto...
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
Zmija
studentica
studentica
Posts: 185
Joined: 03 Aug 2006, 09:03
Location: ..in your eyes..

Post by Zmija »

Može li čovjek....

Može li se slovima na papir
Prenijeti šum vjetra i pjevanje
Ptica u šumi, i srce
Slomljeno od boli?
Može li se u susjedstvu
Ili u dalekoj zemlji
Ići s rukama krvavim do lakata
I s nožem u zubima,
A k zvijezdama dizati pogled
Ljudskih očiju? Može li čovjek
Još uvijek da podnosi
Bijedu, poniženje, zločin,
I da se raduje pokoljenjima,
I da sluša šum vjetra
I pjevanje ptica?

Dragutin Tadijanović
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah.
Zmija
studentica
studentica
Posts: 185
Joined: 03 Aug 2006, 09:03
Location: ..in your eyes..

Post by Zmija »

Tin Ujević

Kad me više ne bude

Evo medena došlo vrijeme je;
Daj da okusim zadnji put tvoje,
Dok nas svjeće stidljivo otkrivaju,
i dok misli u vazdhu pucketaju,
i dok kisne kapi luduju, ti znas,
ma hajde medu neću suze.
Kad me više ne bude da ti pjevam,
nemoj srećo plakati;
Riječi noću putuju,
zbogom ostani...ostani.
Ruže su uz nas sve uvenule,
jesen dolazi čuješ korake,
kao crveno nebo prije sumraka,
kao vjere što putuju sa istoka,
ili ptica što leti podno oblaka, ti znaš,
ma hajde medu neću suze.
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah.
Post Reply