Enes Kišević
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
Naslov: II
Kako možeš slušati dijete koje plače, a ništa ne činiti? Učini nešto, mlakonjo. Ta će te tvoja mlakoća dotući. Podigni pogled, nađi neku riječ, reci nešto tom djetetu, ili se makni i prijeđi na drugu stranu. Budi kao i svi ostali, prođi pored sebe, mlakonjo... Tako je potmulo u njemu strugao njegov glas, da bi najednom podvivši rep, prešao na drugu stranu ulice. I kao da se ništa nije dogodilo, njegov korak načas zadobi poslovni ritam. Čemu viriti u tuđu nevolju? Neka se djevojka isplače, bit će joj lakše. I njemu se je sve to još jutros događalo. Kako je samo patio od te iste ljubavi, a sad mu je ta njegova patnja tako smiješna i daleka. Čak komična. Ali dugo je trebalo da se izađe iz nje.Baš u tom trenutku balerina je na raskrižju prelazila zebru. Išli su usporedo, svakto sa svoje strane aleje. Sad ju je mogao sasvim slobodno promatrati bez bojazni da bi se njegov pogled mogao protumačiti nasladom.
Kako možeš slušati dijete koje plače, a ništa ne činiti? Učini nešto, mlakonjo. Ta će te tvoja mlakoća dotući. Podigni pogled, nađi neku riječ, reci nešto tom djetetu, ili se makni i prijeđi na drugu stranu. Budi kao i svi ostali, prođi pored sebe, mlakonjo... Tako je potmulo u njemu strugao njegov glas, da bi najednom podvivši rep, prešao na drugu stranu ulice. I kao da se ništa nije dogodilo, njegov korak načas zadobi poslovni ritam. Čemu viriti u tuđu nevolju? Neka se djevojka isplače, bit će joj lakše. I njemu se je sve to još jutros događalo. Kako je samo patio od te iste ljubavi, a sad mu je ta njegova patnja tako smiješna i daleka. Čak komična. Ali dugo je trebalo da se izađe iz nje.Baš u tom trenutku balerina je na raskrižju prelazila zebru. Išli su usporedo, svakto sa svoje strane aleje. Sad ju je mogao sasvim slobodno promatrati bez bojazni da bi se njegov pogled mogao protumačiti nasladom.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
Naslov: III
Kao da broji korake, bojažljivo dotičući zemlju, ne vadeći ruke iz džepova, ona je išla i plakala. Od zalazećeg sunca licem joj je promicala točkasta mrežica istom propupala lišća. Pred njom se žut leptir igrao sa svojim krilima, svako malo leteći sa zadrškom u zraku. Ona očito, od suza, nije vidjela taj lepršavi akvarel koji je pred njom šarao proljetni suton. Njezinim glasom plakale su sve nesretnice, pa i one koje će tek biti nesretne, eno, već sad gledaju njezinim očima i plaču. Taj plač nema boju tuge. Više sliči izvoru nego ponoru. Pa iako je njezino tijelo zategnuto poput strune, ramena djevojčice potpuno su mirna. Tko bi mogao i pomisliti da ljudski plač može biti toliko lijep? I kad plače, ljudsko je srce, doista, veliko. A zašto on nije tako plakao kad ga je na radnom stolu zateklo ono pismo: ... Ona više to ne može izdržati. Mi smo odlučili živjeti zajedno. Tu nas više ništa ne može spriječiti. Ako već trebaš otići, molim te učini to tiho. Bez stresa, To je za dobro tvoje djece. Tvoj mlađi sin mi je sinoć spavao na rukama dok sam ga nosio u krevetić. Stariji još pruža otpor (čak mi se ispišao u šalicu s kavom i rekao: izvoli. Duhovito, zar ne?), ali i on će ubrzo smekšati. Znam da ovo suludo zvuči, ali ja te, zbilja, jako poštujem i nadasve cijenim kao čovjeka.Lijepi pozdrav!
Kao da broji korake, bojažljivo dotičući zemlju, ne vadeći ruke iz džepova, ona je išla i plakala. Od zalazećeg sunca licem joj je promicala točkasta mrežica istom propupala lišća. Pred njom se žut leptir igrao sa svojim krilima, svako malo leteći sa zadrškom u zraku. Ona očito, od suza, nije vidjela taj lepršavi akvarel koji je pred njom šarao proljetni suton. Njezinim glasom plakale su sve nesretnice, pa i one koje će tek biti nesretne, eno, već sad gledaju njezinim očima i plaču. Taj plač nema boju tuge. Više sliči izvoru nego ponoru. Pa iako je njezino tijelo zategnuto poput strune, ramena djevojčice potpuno su mirna. Tko bi mogao i pomisliti da ljudski plač može biti toliko lijep? I kad plače, ljudsko je srce, doista, veliko. A zašto on nije tako plakao kad ga je na radnom stolu zateklo ono pismo: ... Ona više to ne može izdržati. Mi smo odlučili živjeti zajedno. Tu nas više ništa ne može spriječiti. Ako već trebaš otići, molim te učini to tiho. Bez stresa, To je za dobro tvoje djece. Tvoj mlađi sin mi je sinoć spavao na rukama dok sam ga nosio u krevetić. Stariji još pruža otpor (čak mi se ispišao u šalicu s kavom i rekao: izvoli. Duhovito, zar ne?), ali i on će ubrzo smekšati. Znam da ovo suludo zvuči, ali ja te, zbilja, jako poštujem i nadasve cijenim kao čovjeka.Lijepi pozdrav!
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
Zvjezdani žižak
Cim sam se rodio,
otac je upalio lojalnicu,
podigao me u pregrstu
usnama svojim.
( kao da krhki plamicak
kroz vjetar nosi),
i da me glasom usasio ne bi,
tihim se mirom
miru samom pomolio;
Nek dah se vatre u tebi primi,
nek dise u tebi i tinja,
pod suncem i pod snijegom
nek svijetu jednako grije,
nek svijeta jednako grije,
A kada sam od sebe
dotrajes jednom,
nek umjesto majke i mene
tvoj novi žižak užgaju zvijezde.
Cim sam se rodio,
otac je upalio lojalnicu,
podigao me u pregrstu
usnama svojim.
( kao da krhki plamicak
kroz vjetar nosi),
i da me glasom usasio ne bi,
tihim se mirom
miru samom pomolio;
Nek dah se vatre u tebi primi,
nek dise u tebi i tinja,
pod suncem i pod snijegom
nek svijetu jednako grije,
nek svijeta jednako grije,
A kada sam od sebe
dotrajes jednom,
nek umjesto majke i mene
tvoj novi žižak užgaju zvijezde.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
SUNCE, VJETAR I TI
Napisat ću ti pjesmu
U kojoj će biti
Sunce, vjetar i ti.
Vrijeme će mirisati pred kišu.
Žito će snivati Van Gogha.
Poljem će svirati rijeka
Iz roga zelenoga.
Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom će stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.
Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišenosti neke slobode,
Nedjeljiva od svega što vidiš:
od zraka, od zemlje,od vode.
Jablani dizat će glave.
Ružama dah će stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Svi će se okretati.
I šume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki žuti.
Učinit ću da cijeli se svijet
Oko tvoga lika zavrti.
I u tome, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti očima šibat ćeš pejzaž
Svjesna ljepote svoje.
Vjetar odoljet neće,
Za kosu će te ščepat.
Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
I kosu u rep ćeš vezat.
"MOJA SI", siktat će vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacivat ću ti maramu kradom
Da vrat zaštitiš dugi.
"NE BJEŽI", bjesnut će vjetar,
"NEĆEŠ SE OTETI LAKO"
I zaskočit ćete pod suknju -
Put bijela bljesnut će zrakom.
Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.
A zatim ću,tiho,u pjesmi,
Otškrinuti oblake lake,
I ti ćeš prosuti kose
U zlatne sunčane zrake.
Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut.
Od nožnog palca do čela
Nevidljiva vatra će liznut.
Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih grudi
Dvije maline divlje će rasti.
Osjetit ćeš pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamenčić
Baci u vodu mirnu;
Krug za krugom topline
krv će širiti se vrela -
Sve dok ne dodirneš sebe
Izvan granica tijela.
Napisat ću ti pjesmu
U kojoj će biti
Sunce, vjetar i ti.
Vrijeme će mirisati pred kišu.
Žito će snivati Van Gogha.
Poljem će svirati rijeka
Iz roga zelenoga.
Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom će stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.
Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišenosti neke slobode,
Nedjeljiva od svega što vidiš:
od zraka, od zemlje,od vode.
Jablani dizat će glave.
Ružama dah će stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Svi će se okretati.
I šume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki žuti.
Učinit ću da cijeli se svijet
Oko tvoga lika zavrti.
I u tome, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti očima šibat ćeš pejzaž
Svjesna ljepote svoje.
Vjetar odoljet neće,
Za kosu će te ščepat.
Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
I kosu u rep ćeš vezat.
"MOJA SI", siktat će vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacivat ću ti maramu kradom
Da vrat zaštitiš dugi.
"NE BJEŽI", bjesnut će vjetar,
"NEĆEŠ SE OTETI LAKO"
I zaskočit ćete pod suknju -
Put bijela bljesnut će zrakom.
Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.
A zatim ću,tiho,u pjesmi,
Otškrinuti oblake lake,
I ti ćeš prosuti kose
U zlatne sunčane zrake.
Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut.
Od nožnog palca do čela
Nevidljiva vatra će liznut.
Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih grudi
Dvije maline divlje će rasti.
Osjetit ćeš pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamenčić
Baci u vodu mirnu;
Krug za krugom topline
krv će širiti se vrela -
Sve dok ne dodirneš sebe
Izvan granica tijela.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
U BUDIMPESTI
- I kosaru zelite?
- I kosaru dakako.
Zajedno s djurdjicama.
Zofiku, ipak - sapnuh u sebi -
ne vidjas svakoga dana.
Zakoracih u kisu.
Djurdjice disu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?
- Nothing - izustim.
I cvijece pruzim.
A osmjeh ljepotici sinu:
zrak se zavitla u piruetu,
ulica u balerinu.
Naidjoh na staricu.
Trotoar mete.
Pridjoh bez rijeci. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.
Igra se zavuce u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Djurdjice sitne svima darivah -
svi lice imahu jedno.
Zofiki zurim.
Oci mi gucu.
Budimpesta pod kisom
se stidi.
O, kad bi Pariz imao noge,
pjeske bi dosao da je vidi.
- I kosaru zelite?
- I kosaru dakako.
Zajedno s djurdjicama.
Zofiku, ipak - sapnuh u sebi -
ne vidjas svakoga dana.
Zakoracih u kisu.
Djurdjice disu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?
- Nothing - izustim.
I cvijece pruzim.
A osmjeh ljepotici sinu:
zrak se zavitla u piruetu,
ulica u balerinu.
Naidjoh na staricu.
Trotoar mete.
Pridjoh bez rijeci. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.
Igra se zavuce u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Djurdjice sitne svima darivah -
svi lice imahu jedno.
Zofiki zurim.
Oci mi gucu.
Budimpesta pod kisom
se stidi.
O, kad bi Pariz imao noge,
pjeske bi dosao da je vidi.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- micka
- vječno nedonošče
- Posts: 2510
- Joined: 13 Aug 2008, 02:46
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
Profesor povijesti
Tražeći metaforu za zlodjela
počinjena u ratu,
profesor povijesti nikako nije mogao
pronaći riječ
kojom bi opisao zlo.
- Zvijeri! - dobacivali su učenici -
To su bile zvijeri!
- Ne, djeco. To su bili ljudi.
Zvijeri to nikada učinile ne bi.
To su bili ljudi.
Ljudi su to bili...
Dugo je sa stidom ponavljao u sebi.
Tražeći metaforu za zlodjela
počinjena u ratu,
profesor povijesti nikako nije mogao
pronaći riječ
kojom bi opisao zlo.
- Zvijeri! - dobacivali su učenici -
To su bile zvijeri!
- Ne, djeco. To su bili ljudi.
Zvijeri to nikada učinile ne bi.
To su bili ljudi.
Ljudi su to bili...
Dugo je sa stidom ponavljao u sebi.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
Vrtlar
Vrtlar je sam dao otkaz.
- Ne mogu - rekao je -
kad biste barem dopustili
da i ciklame rastu, ostao bih.
Ovako...
- Ja volim samo ljiljane -
pjenio se kućevlasnik -
za to te i plaćam.
- Ne mogu - ponovio je vrtlar -
ljiljani su tužni bez ciklama.
- Kud ćeš bez posla, bijedniče -
ispljuvavao je riječi kućevlasnik.
- U livadu. U šarenilo Božje.
Tamo - pokaza očima starac -
gdje se vaša djeca igraju.
Vrtlar je sam dao otkaz.
- Ne mogu - rekao je -
kad biste barem dopustili
da i ciklame rastu, ostao bih.
Ovako...
- Ja volim samo ljiljane -
pjenio se kućevlasnik -
za to te i plaćam.
- Ne mogu - ponovio je vrtlar -
ljiljani su tužni bez ciklama.
- Kud ćeš bez posla, bijedniče -
ispljuvavao je riječi kućevlasnik.
- U livadu. U šarenilo Božje.
Tamo - pokaza očima starac -
gdje se vaša djeca igraju.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- seagull
- leteći punoglavac
- Posts: 1703
- Joined: 08 Apr 2007, 23:07
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
BUDI SUNCE POEZIJE
Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije
Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze
Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga
Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi
I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati
Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.
Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije
Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze
Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga
Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi
I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati
Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
Dobro je što ne niknuh
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što se zadesih
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće vidjenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidala od očiju tvojih.
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što se zadesih
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće vidjenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidala od očiju tvojih.
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
- dalloway
- penzionerka
- Posts: 7016
- Joined: 18 Jan 2008, 19:33
- Location: nepoznata
Neki stid
Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.
Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.
Ne blistam jer sam tako izabrala. Ne šepurim se jer volim tajne. Smijem se jer sam sretno biće. Kad šutim sa sobom se sastajem u tamnim hodnicima sebe i tada bi se trebala najviše bojati jer nagovorim se na svakojake bezobrazluke. Na sebe sam slaba.
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
- zujalica
- penzionerka
- Posts: 4726
- Joined: 11 Jul 2006, 00:09
- Location: Na rubu pameti
JEST
Jest da se cvijet
najlakše sklada sa svijet,
ali bez obzira
na taj primjer čest
još nitko za ružu
ne može rijet'
da miris njen
miris provincije jest.
TEBI
Jest da se cvijet
najlakše sklada sa svijet,
ali bez obzira
na taj primjer čest
još nitko za ružu
ne može rijet'
da miris njen
miris provincije jest.
TEBI
Last edited by zujalica on 03 Mar 2009, 22:17, edited 1 time in total.
Svaka je ljubav ista,osim one prave....
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...