Marguerite Yourcenar

Post Reply
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Ne mogu a da ovdje ne pomenem sjajno djelo Margaret Jursenar. Za mene zauzima sam vrh svjetske književnosti. Oštrinom uma, psihološkim analizama i lucidnošću čini da osjećam snažno u trbuhu svaku njenu rečenicu, poput dobre poezije.
Oni koji su je čitali vjerovatno znaju šta govorim, koji nisu, njima je iskreno preporučujem.
Kod nas su prevedeni Hadrijanovi memoari, Aleksis, Oproštajni udarac, Vatre, Crna mijena, Lavirint svijeta. Možda jos nešto ali ja sam došla do ovih.

Ako neko želi saznati više o autorici (osim biografije) i vidjeti kako je ta žena zaista promišljala svijet i bila vizionar obavezno neka pročita Širom otvorenih očiju. To su razgovori Jursenar sa Matjeom Galejem.
Uživajte u čitanju.
:cita: :)
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
dalloway
penzionerka
penzionerka
Posts: 7016
Joined: 18 Jan 2008, 19:33
Location: nepoznata

Re: Marguerite Yourcenar

Post by dalloway »

:daa:
‎Ne blistam jer sam tako izabrala. Ne šepurim se jer volim tajne. Smijem se jer sam sretno biće. Kad šutim sa sobom se sastajem u tamnim hodnicima sebe i tada bi se trebala najviše bojati jer nagovorim se na svakojake bezobrazluke. Na sebe sam slaba.
User avatar
inula
pripravnica
pripravnica
Posts: 387
Joined: 18 Apr 2011, 12:51

Re: Marguerite Yourcenar

Post by inula »

preporučujem "priče sa istoka".. zanimljiva i lepa igra sa mitovima i legendama..
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Marguerite Yourcenar

Post by laura »

Vec sam bila i zaboravila na nju, sada sam vidjela da si otvorila temu, davno sam je citala, i da,
sjecam se da je i mene odusevljavala, stvarno se isplati procitati nesto njeno :)
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
Lunja
srednjoskolka
srednjoskolka
Posts: 84
Joined: 05 Jul 2008, 17:47
Location: Zg

Re: Marguerite Yourcenar

Post by Lunja »

inula wrote:preporučujem "priče sa istoka".. zanimljiva i lepa igra sa mitovima i legendama..
Fora... kod nas je ta zbirka prevedena kao "Orijentalne priče". Baš sam htjela napisati da je to jedino što sam čitala od nje.

Image
---In omnibus requiem quaesivi, et nusquam inveni nisi in angelo cum libro--- by U.E.
User avatar
youpi
pripravnica
pripravnica
Posts: 249
Joined: 01 Jun 2011, 16:50
Location: promjenjiva

Re: Marguerite Yourcenar

Post by youpi »

la pittura wrote:Ne mogu a da ovdje ne pomenem sjajno djelo Margaret Jursenar. Za mene zauzima sam vrh svjetske književnosti. Oštrinom uma, psihološkim analizama i lucidnošću čini da osjećam snažno u trbuhu svaku njenu rečenicu, poput dobre poezije.
Oni koji su je čitali vjerovatno znaju šta govorim, koji nisu, njima je iskreno preporučujem.
Kod nas su prevedeni Hadrijanovi memoari, Aleksis, Oproštajni udarac, Vatre, Crna mijena, Lavirint svijeta. Možda jos nešto ali ja sam došla do ovih.

Ako neko želi saznati više o autorici (osim biografije) i vidjeti kako je ta žena zaista promišljala svijet i bila vizionar obavezno neka pročita Širom otvorenih očiju. To su razgovori Jursenar sa Matjeom Galejem.
Uživajte u čitanju.
:cita: :)
la pittura :) pa bas mi je drago da je stara marguerite spomenuta, hadrijanovi memoari su mi medju pet naj knjiga, a i ostale su super.. nisam ovaj lavirin svijeta citala.. a razgovori s galeyem su predivni, neznam je li mi lipse to sta ona tamo prica, ili taj pristup galeyev njoj, kako je voli i postuje.. ta knjiga bas uci o zivotu..
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

KNJIGA Širom otvorenih očiju, razgovori sa Margarit Jursenar

Predgovor
„Mesim hleb; metem kuću; posle mnogih noći jakog vetra, skupljam suvo granje..." Ova rečenica na jednoj od stranica Arhiva Severa odmah budi sećanje svih onih koji se interesuju za autora Hadrijanovih memoara.
Kad se u to umeša legenda, odmah zamišljamo da Margerit Jursenar živi na svom američkom ostrvu kao žene iz Uesana, na kraju sveta, u klompama, ubraćena crnom maramom. Iako nosi ime Pusti bregovi (Monts-Déserts), mesto na koje se povukla manje je divlje nego što izgleda; od pre nekoliko godina povezano je mostom sa obalom države Nova Engleska, leti ga turisti opsedaju, a aristokratskih kuća, koje su razasute među javorovima i borovima, ima više nego ribarskih koliba.
„Petite-Plaisance" (Malo zadovoljstvo) tako se zove njena kuća ne može se porediti sa okolnim vilama Rokfelerovih i drugih bogataša koje kao da su sagrađene da bi poslužile kao dekor nekom romanu Ficdžeralda ili Henrija Džejmsa. Njena bi više ličila na idealnu sliku seoske kuće nekog pastora iz prošlog veka: sva od drveta, ali udobna za stanovanje, gostoljubiva iako bez sjaja, krcata knjigama i predmetima uglačanim od upotrebe. To je kuća u kojoj se stanuje, u kojoj je živa svaka sitnica, kuća koja ima svoju istoriju i svoje znamenje. Okolni pejzaž se utapa u zelenu tišinu velikog travnjaka koji zatvara mlada šuma puna ptica i odomaćenih veverica što dolaze da jedu iz ruke.
Ipak, sedam meseci u godini ostrvo opravdava ime koje mu je dao Šamplen: zima prekrije sve, noć rano pada, ljudi se zabrave, pored peći, iza zatvorenih kapaka. Po završetku rata, kad su Margerit Jursenar i Grejs Frik, njen prevodilac, otkrile ovaj stari kraj, udaljen od bučne Amerike, tu se još jahalo na konju, po snegu, od jednog do drugog sela. Nešto od te prvobitne rustičnosti još uvek postoji. U njenoj kući nema televizora, postoji jedan radio kojim se ne služe često, cepanice pucketaju na ognjištu; vlada mir koji se jedino svojim kevtanjem usućuje da poremeti Zoi, potpuno luda prepeličarka, vrlo živa i prava vatra, kao i njeno ime. Tu se može živeti samo ako svesno svedete bivstvovanje na luksuz osnovnog reklo bi se da razmišljanje ovde ide samo po sebi nrema ritmu koji nameću priroda i godišnja doba.
Taj stečeni i ovladani mir vidi se u plavom, „keltskom", oku Margerit Jursenar koje vas posmatra mudrošću za koju osećamo da dolazi izdaleka. Nju sve interesuje. ali ljudi i događaji joj izgledaju kao da pripadaju nekom redu (ili neredu) što ih prevazilazi. Iako često ostavlja utisak da „govori kao knjiga", to nije poza niti bekstvo u apstrakciju: za takav um uključen u univerzalno, svaki čin, najobičnija reč, potiču iz shvatanja sveta koje je neprestano prisutno u njenom duhu. Kod nje nema oklevanja; to je čvrsta glava koja bi mogla biti i glava filozofa.
Kao i Mišel Turnije. jedan od retkih savremenih pisaca koji joj je ravan po preciznosti misli i originalnosti svojih intelektualnih konstrukcija, ona je slučajno romanopisac. U nekim drugim vremenima Hadrijanovi memoari bi se možda zvali monologom, a Crna mena, koja je dobrim delom pisana po metodima orijentalnog istraživanja, bliskog šamanskim, meditacijom. Retki su oni, bez sumnje, koji to primećuju. ali dela Margerit Jursenar upravo tim tajnim konstrukcijama duguju onu neuporedivu čvrstinu i snagu emocija što izviru ispod glazure još uvek pomalo hladnog stila.
Uostalom, ništa joj nije tako strano kao anegdoda, sem ukoliko joj nije mesto tu da nešto ulepša; anegdota treba, pre svega, da otkrije onaj deo ličnosti što ona jeste, ništa više. Zastareli ljubavni jadi ili erotske iomame od kojih vrvi naša književnost, izgledaju joj tako beznačajnim da joj se čini „besmislenim" da o sebi govori tokom čitavog romana. U nedostatku odstupnice, kaže ona, „spotičemo se o događaje". „Biće izmiče, JA je porozno; praviti od toga globalnu sliku, čista je iluzija."
Te „pričice" midgika i seks, to su suviše intimne stvari da bi se unosile. u knjigu, sem ako je neko vrlo loše vaspitan... sve to u njenim očima karakteriše društvo u veoma lošem stanju: „Ona koja propadaju, izgledaju slobodna; to im ne obezbeđuje budućnost." Frojd je svakako bio u pravu kad je prodrmao „bečku uljudnost", ali je bio previše zarobljenik svog veka i svoje sredine da bi svojoj opšteseksualnoj teoriji dao vrednost koja će odoleti vremenu.
U vreme kad je pisala Aleksis ili traktat o uzaludnoj borbi, njen prvi roman imala je dvadeset četiri godine Margerit Jursenar je mislila da je seksualni problem najvažniji, prvi koji treba rešavati, a da će ostalo doći samo od sebe. Pedeset godina kasnije, ne idući toliko unazad da bi podstakla represiju, ona u tom oslobađanju vidi opasnost, jer je ono stalno „s ove strane svetog". Onog dana kad se taj pojam seksualnosti ponovo uspostavi, sve će biti bolje. Ali, hoće li taj dan doći, i kako?
Ako joj se prebaci da ne sledi u potpunosti tok istorije, ona mirno odbacuje tu kratkovidu primedbu: „Sve velike bitke vodi zaštitnica. A današnja zaštitnica je sutrašnja prethodnica. Zemlja se okreće!" Uostalom, posmatrano iz Amerike a uvek pomalo i sa Sirijusa čini joj se da se Francuska previše bavi tim beznačajnim nijansama. To je zemlja mode: „Tamo se o idejama govori kao o šeširima, kad su se nosili..."
U svetu punom podela. „naivnih ili bolnih" izmeću desnice i levice, na primer svaki šovinizam je štetan, pa i feminizam. Vrede samo individualna rešenja. A jedino imaju značaj oni koji kažu ne: ne nuklearnim centralama i branama koje upropašćavaju prirodnu sredinu, ne slepom kultu profita civilizacije u kojoj je „imati postalo važnije od biti", ne zagađenju koje uništava faunu, floru, umetnička dela, ne čak i „konkordu" ako je potrebno. Nikad ne treba odustati od ubeđivanja masa: „Kad utopije postanu loša savest vlada, opklada je upola dobijena." Upravo zbog toga, „časna dama kuće 'Plezans'", iz svog tihog kabineta upućuje telegrame i podržava svaku borbu, kako perom tako i novcem.
Međutim, kad to posmatramo iz perspektive univerzalnog, otkrivamo da neposredni rezultati i nisu najvažniji. U ličnom moralu Margerit Jursenar primenjuje Budino načelo prema kojem treba „raditi do kraja, jer sve je moguće". To je lekcija iz ponašanja, sa dva lica, koja vodi u nadu koliko i u očaj, ako je tačno da smo mi samo kap vode u neprekidnoj reci života. Ona bar daje čoveku pravi osećaj njegove „beznačajnosti" i ništavnosti stvari.
Istina je, bojim se da je Margerit Jursenar jedna od poslednjih naših pisaca koja će koristiti opasnu privilegiju da ne živi u siromaštvu. Privilegiju, zato što je mogla, po svom izboru, udobno i do mile volje naročito između dva rata da putuje po zemljama Mediterana koje su joj poslužile kao dekor, kao potka mnogim njenim delima. A opasnu, zato što je odsustvo svakodnevnih briga ona je zaista zarađivala za život samo za vreme rata, u Sjedinjenim Državama, što joj, izgleda, nije ostalo u dobroj uspomeni nikad nije podstaklo na sitne ustupke neophodne da se brže stekne čitalačka publika.
Međutim, iznenadio ju je ogroman uspeh Hadrijanovih memoara, neočekivano oduševljenje za delo koje nije bilo ni po čemu lakše od prethodnih. Zbog čega su se odjednom toliko namnožili happy few. Jedino objašnjenje bi, možda, mogao biti nesporazum, u meri u kojoj su čitaoci shvatili kao ljubavni roman minimalan kao knjiga u celini, iako predstavlja njegovu dušu ono što je u stvarnosti bila avantura jednog izuzetnog čoveka u jedinstvenom trenutku Istorije.
Dakle, iako slavna, Margerit Jursenar je ostala prilično nepoznata, daleka, jer nije igrala uobičajenu igru koja vam obezbeđuje mesto najpre u novinama, a zatim u udžbenicima književnosti, pošto ljudi sa univerziteta prate modu sa konformizmom koji je za žaljenje. U tom pogledu, ni nagrada Femina, koju je 1968. dobila za delo Crna mena,nije mnogo promenila tu čudnu situaciju, pomalo na marginama slave. Omiljena u jednom krugu obožavalaca onih koji su poznavali Aleksis i Završni udarac pre objavljivanja Hadrijanovih memoara i slavljena kao majstor od strane nekoliko dobrih kritičara, hoću reći onih koji ne brkaju ukus sa predrasudama, ona će tek kasnije doživeti počasti od strane visokotiražne štampe, radija i televizije, u kojima su oni koji otkrivaju vrlo retki.
Možemo reći da se njen neosporni ugled iskristalizirao naglo po objavljivanju Arhiva Severa, bog zna zašto. Čak su i dnevni i nedeljni listovi, koji su bili najviše sektaški, odlučili da priznaju da je ta aristokratkinja dostojna hvale. Sada ima priliku da u budućim izdanjima tipa „Lagarde" i „Michard"' dobije barem onoliko redova koliko i Rob Grije... Tako se u Francuskoj stvara reputacija; nesrećni su oni koji su rođeni kao buržuji.
Do pre izvesnog vremena nije bilo dobro biti daleko od VI arondismana, od njegovih škola, mode, angažmana. Međutim, u biblioteci njene kuće „Petite-Plaisance" ne možemo naći mnogo dela ni Berta ni Lakana, a ni mnogo francuskih savremenih romana.
Kao i svi oni koji su zaista nadahnuti, Margerit Jursenar ostaje prilično ravnodušna prema onome što se danas piše, a večna priča o muškarcu i ženi uopšte je ne uzbuđuje.
Čuvajmo se, ipak, zaključka da ne poznaje sadašnjost. Bilo da mesi hlab u kuhinji, bilo da miluje Zoi ili piše stranicu knjige Šta? Večnost, ona je uvek u kontaktu sa životom. Čak bi retko neko mogao ostaviti utisak da je u direktnom kontaktu sa njom, makar da je reč o najmanjim životnim pojedinostima. Kad uzme u ruku drvenu kašiku, u mislima se odmah vraća na radnika koji ju je napravio, na drvo od kojeg je napravljena, na celokupnu prirodu. U njenim očima sve učestvuje u svemu, i ona upravo iz toga crpi mir što izbija iz njenih dela i iz njene ličnosti. Taj veoma lep pogled, pomalo hladan, posmatra svet sa minimumom nespokojstva koje dozvoljava razum.
Međutim, ne treba zamišljati da je ta tiha žena ako je tako tiha kao što izgleda neosetljiva ili ravnodušna. Ona je sposobna za bes kao što je morala biti sposobna za strast dovoljno je ponovo pročitati Vatre da bismo se u to uverili ali iznad minornih batrganja od kojih su sazdani naši životi. Ona poseduje jedan nepokolebljivi intelektualni sklop što njenom govoru i njenom pisanju daje iznenađujuću efikasnost.
Ništa od onoga što kaže ili što misli nije samo po sebi posebno; mi smo se samo odvikli od stroge harmonije svesti i razmišljanja. Tokovi kojima je većina nas izložena izgleda da nju i ne dotiču. Njeno shvatanje je kao stena i upravo začuđuje sličnost njenih odgovora posle toliko godina ili od jednog do drugog intervjua. Sva mudrost je u strpljenju: znati podnositi svet, ne zaboravljajući šire savršenstvo u koje se uklapa.
Prema tome, ne iznenađuje što Margerit Jursenar uporno odbija da se pozabavi sopstvenim slučajem, za razliku od svoje sabraće. Kako je jedinka važna samo u okviru celine, shvatamo potrebu da se, u nedostatku perspektive, izbegavaju poveravanja i ispovesti. Čak joj ni porodična saga nije izgledala dostojnom jedne, a zatim i dve knjige, dok nije uspela da ih poveže sa velikim kretanjima modernog doba, i to više kao primer nego kao drage uspomene. Njoj samoj, kad završi ta dva toma, preostaju samo još šest nedelja...
Taj stav da se ne zatvara u uske granice sebe navela ju je takođe da odbaci jedan broj predrasuda ili nasleđenih ideja. Ta Flamanka, koja veoma dobro poznaje svoje povelje, ruga se poreklu i rodoslovskom razmetanju. Preci je nisu zadržali u Mont-Noaru koji je uostalom razrušen u Prvom svetskom ratu kao što se posebno nije zadržavala ni u Briselu, gde je rođena, ni u Parizu, ni bilo gde drugde. Kao i za njenog oca, koji je, za građanina s kraja prošlog veka, vodio veoma nestalan život, slučaj je za nju bog kome se možemo poveriti, a mesto gde živitimo nije toliko važno, ako u prtljagu nosimo svemir. I tako je krenuo baresovski mit o piscu kao „ukorenjenom" umetniku mit u punom procvatu u tom vremenu regionalizama. „Gde god da smo, umiremo na planeti."
Zbog sličnih razloga, Margerit Jursenar odbacuje sve što za nju ima značenje redukcije, uključujući i feminizam, koji skoro da smatra jednom vrstom izvrnutog fašizma. Poput svih onih kojima nije bilo teško da budu žene, jer je njihova inteligencija nametala barem jednakost sa muškarcima, bila bi sklona da negira problem, kao što ni autor Aleksis i Hadrijanovih memoara uvek u ime univerzalnog ne vidi zašto bi trebalo praviti razliku između homoseksualne ljubavi i ljubavi. Time je obeshrabrila dobar broj nepromišljenih obožavalaca koji su upravo od nje napravili glasnogovornika svojih partikularističkih ideala, što je njenoj misli potpuno strano. To takođe objašnjava i njenu dugotrajnu ravnodušnost za uzastopne pozive akademika, dok bi ih jedna feministkinja odmah prihvatila u ime ideje koju treba braniti.
Ta usamljenost pisca, koja je za nju bitna, pa čak i neophodna za njenu umetnost, proističe prirodno iz njenog shvatanja sveta. Solidarnija je sa čovečanstvom u celini nego sa pojedinim društvenim ili nacionalnim grupama. Rado učestvuje u kampanjama tako brojnim u Sjedinjenim Državama za zaštitu foka, kitova, biološke ravnoteže, prirodne okoline, obala, mora, ili da bi se borila irotiv budućih nesreća, ali se ne upušta u politiku koja je za nju, istorijski gledano, suviše efemerna. Simpatije ove klasične romansijerke, čiji je stil isklesan u latinskom mermeru, a život srećen i uredan, bile bi pre na strani marginalaca, onih za koje vlasništvo i predrasude nemaju značaja. Izmeću čitanja Šekspira i SenSimona. dešava joj se da sluša Boba Dilana...
Meću snovima koje pamti, sa zrncem nostalgije dopalo bi joj se da bude lekar, kao Zenon na primer seća se sna o „komuni" na američki način, za koju je davno napravila projekat, znatno ranije nego što je to postala moda. Tu bi našla mir meditacije, ukus života bliskog bićima i stvarima. Međutim, posle svega, na ostrvu Pusti bregovi, iako se ono prilično naselilo otkako mu je Šamplen dao to ime, njen život nije tako daleko od tog projekta. Veverica po imenu Josif, jer nosi ogrtač šaren kao ogrtač Josifa iz Biblije, ptice, drveće, okean, njeni su tihi svakodnevni svedoci.
Posmatrana iz tog ugla, sva naša svrstavanja izgledaju smešna. Istraživanja i teorije, za Margerit Jursenar, nemaju mnogo smisla u pogledu trajanja. Takvo ubeđenje podstiče pisanje, opravdava ga i prati napredovanje duha. Autorka Crne mene nije nikad htela da pripada nekom književnom pravcu: ona krajnje ispravno i precizno prati svoju viziju. Otuda ta zgusnutost koja ponekad može da iznenadi čitaoce naviknute na razvučenost ili na ljupko izveštačena lukavstva. Međutim, treba shvatiti da je taj veličanstveni jezik nerazdvojiv od čitavog poduhvata, još od onda kad je na početku svoje karijere, manje sigurna u svoj put, Margerit Jursenar tragala za tonom svojih prvih dela po ugledu na francuski, židovski način pripovedanja.
Ipak, bilo bi nepravedno smatrati je filozofom ili istoričarem koji piše romane; ne treba nikad zaboraviti da je počela objavlujući pesme. Suprotno prividu, ulog sna u tom tako isklesanom delu je možda veći nego ulog razmišljanja. Snovi i sudbine, da se poslužimo naslovom jedne od njenih knjiga, upravljaju njenim stvaralačkim životom. Svoje velike fikcije nije koncipirala u maloj kancelariji pretrpanoj knjigama u kojoj kuca svoje rukopise, već slučajno, u noćnom vozu, u čekaonici, u hotelskoj sobi, u crkvi, u toku šetnje. Taj oštri um se predao iracionalnom; bez njega verovatno ne bi ni pisala.
Ta otvorenost prema tajanstvenosti inspiracije takođe je posledica asketizma. Ona nastoji da u sebi stvori prazninu da bi u nju primila svoja stvorenja, toliko živa u njenim mislima da su stalno prisutna. Treba shvatiti da su njena dva velika lika treći je Mišel, njen otac, koji se pojavljuje već u Arhivu Severa rođena u njenoj mašti još kad je imala osamnaest godina. Car i lekar će je pratiti tokom čitavog njenog života, najpre kao skica jednog crteža, zatim kao junaci romana, a onda kao svakodnevni saputnici i zaštitnici, toliko prisutni u ovom životu koliko i najrođeniji.
U kući „Petite-Plaisance", kad otvori vrata ispod verande gde vise klipovi kukuruza, lokalni simbol prosperiteta, dar nekom nepoznatom bogu koga su ostavili Indijanci, ko zna?, svaki posetilac ima osećaj da je krupnim korakom zakoračio u zemlju gde je vazduh drugačiji. Margerit Jursenar ga odmerava i procenjuje pogledom koji je istovremeno dalek i odmeren, sa nijansom male ironije. Onda počinje da govori, sigurna u ono u šta veruje...
Spokojna je do ravnodušnosti a ipak nežna; treba je videti kako miluje psa ili kamen na plaži reklo bi se da pripada nekom drugom kraljevstvu, gde reči imaju svoje značenje, ljudska bića smisao, svemir zakone koje svi priznaju, mudrost svoje mesto, a razum nepomućeni sjaj. Svet pred sobom i ljude posmatra sa apstraktnom ljubavlju koja može da zastraši, kao ljubav svetaca. Ali u njoj postoje vatre koje naslućujemo. Uprkos osmehu Minerve, tako suzdržanom, pa čak i pomalo hladnom, vizionarka vas posmatra tim plavim očima u kojima primećujete, ispod otežalih kapaka, ledenu nevinost deteta pred svetom što se ruši.
M. G.

Napomena. Ovi razgovori, vođeni tokom više godina, a ovde objedinjeni i sređeni, imaju za cilj da daju što tačniji portret pisca kome se već dugo vremena izuzetno divim; srećan sam što to divljenje delim sa brojnim čitaocima. Međutim, čitao sam mnoge navodne „dijaloge", rečitih i neujednačenih, da bih zapao u zamku „ispitivača" koji nastoji da, kao lakrdijaš, zauzme prednji deo pozornice. Nadam se da ćete mi biti zahvalni zbog kratkoće mojih intervencija; namerno sam ih sveo na podsticaj i podstreke, uz stalnu brigu da ovaj razgovor vodim tako da se čuje glas jedino Margerit Jursenar.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

...............................
- Imam više vera, kao što imam više domovina, isto kao što u određenom smislu ne pripadam nijednoj. U svakom slučaju ne mislim da se odreknem čoveka koji je rekao da će oni koji su gladni i žedni pravde biti zadovoljeni (u nekom drugom svetu zasigurno, jer to u našem nije tačno), i da će čisti videti Boga koji je za nagradu dozvolio da ga razapnu („Oh, oh, ponekad zadrhtim kad na to pomislim", kaže jedna od najlepših spirituals), ali još manje se odričem taističke mudrosti, koja je slična bistroj vodi, čas svetloj čas tamnoj, ispod koje se nazire pozadina stvari. Za sve ono dragoceno što su me o meni naučili, koliko sam ih proučavala i u tome bila uporna, zahvalna sam tantrizmu i njegovim skoro fiziološkim metodama buđenja duhovnih i telesnih moći, i zenu, toj blistavoj oštrici. Ostajem naročito duboko privržena budističkim saznanjima, izučavanim u različitim školama, koje mi izgledaju da se, kao i različite hrišćanske sekte, više dopunjuju nego što protivreče jedna drugoj. Ne samo da njihova samilost prema svakom živom biću proširuje naše često preuske predstave o milosrđu, ne samo da, kao predsokratovci, čoveka koji je prolazan smeštaju u univerzum koji prolazi, već nas kao i Sokrat (upuštajući se u to, naravno), upozorava na opasnosti ambicioznog metafizičkog teoretisanja, da bi nas pre svega podstakla na bolje poznavanje nas samih. Ona, kao i moderne filozofije koje se smatraju najsmelijim, naglašavaju potrebu da zavisimo samo jedino od sebe: „Budite sami sebi svetiljka..."

Je li to jedan od „budističkih zaveta" na koje ste više puta aludirali?

- Oklevam da Četiri budistička zaveta, koje sam tokom života zaista često izgovarala, ponovim pred vama, jer zavet je molitva, još veća tajna od molitve. (Ljudi koji vas obaveštavaju o „zavetovanju" dok jedu prve jagode u godini ili dok gledaju mlad Mesec, mudro vam govore da svoje prećutite. Ali, da pojednostavim, reč je o tome da se treba boriti protiv sopstvenih loših sklonosti, potpuno se predavati učenju usavršavati se što je moguće više, i najzad, „koliko god bila brojna stvorenja koja lutaju prostranstvom triju svetova", odnosno svetom, „raditi na njihovom spasenju". Od moralne savesti do intelektualnog saznanja, od oplemenjivanja sebe do ljubavi prema drugima i saosećanja sa drugima. čini mi se da je sve tu, u tom tekstu starom nekih dvadeset šest vekova.

A jeste li se pridržavali vaših zaveta?

Jednom u hiljadu. Međutim, i misliti na njih, već nešto znači.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

"Šta je drugo naša nesanica do besomučna upornost inteligencije u pravljenju misli, niza sudova, silogizama i definicija samo njoj svojstvenih, njeno odbijanje da se povuče pred božanskom glupošću sklopljenih očiju ili mudrom ludošću snova?"
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

"S vremena na vreme čini mi se da u nekom susretu, u predskazanju, u odredjenom razvoju dogadjaja prepoznajem sudbinu, ali kada je suviše puteva, oni nikuda ne vode - suviše brojne sume ne sabiraju se! Osećam lepo u toj raznovrsnosti, u tom neredu, prisustvo jedne ličnosti, ali njen oblik kao da je uvek ocrtan pritiskom okolnosti, a crte joj se mute kao slika koja se ogleda u vodi. Uostalom, masa mojih sklonosti, želja, planova, ostaje neodredjena i neuhvatljiva - kao što je avet."
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Ja nisam od onih koji tvrde da njihovi postupci ne nalikuju na njih. Bit će ipak da nalikuju jer su oni moja jedina mjera i jedino sredstvo da se utisnem u sjećanje ljudi, pa i u svoje. Možda je baš u tome što se čovjek ne može i dalje izražavati i mijenjati svojim djelima glavna razlika između stanja smrti i stanja života. Ali između mene i tih postupaka koji me tvore postoji neodrediv jaz. Dokaz je tome to što neprestano osjećam potrebu da važem svoje postupke, da ih tumačim i opravdavam pred samim sobom. Neke djelatnosti koje su kratko trajale mogu se jamačno zanemariti, ali ni poslovi koji su se protegli na cijeli život ne znače mnogo više. Na primjer, dok ovo pišem, jedva da mi se čini važnim to što sam bio car.Uostalom, tri četvrtine mog života izmiču tom određivanju čovjeka njegovim postupcima. Sva sila mojih prohtjeva, mojih želja, pa i planova, ostaje podjednako magloviti i nestalni, kao sablasti. Ostatak, onaj opipljivi dio, manje ili više potkrijepljen činjenicama, jedva da je jasniji, a slijed je događaja zbrkan kao u snu. Ja imam svoju kronologiju koja se ne može uskladiti s kronologijom utemeljenom na osnutku Rima ili vremenu održavanja Olimpijada. Petnaest godina vojevanja trajale su kraće od jednog jutra u Ateni. Ima ljudi koje sam viđao cijelog života a ipak ih neću prepoznati u paklu. Mjesta u prostoru također se preklapaju. Egipat i dolina Tempa sasvim su blizu, a nisam ni ja stalno u Tiburu kad sam ovdje. Čas mi se moj život čini toliko banalan da mislim da nije vrijedan ne samo da se o njemu piše nego, kad se malo bolje promotri, da nije ništa važniji, čak i u mojim očima, od života bilo koga drugog. Čas mi se opet čini da je jedinstven i upravo zato bez vrijednosti, uzaludan, jer se ne da svesti na iskustvo obična čovjeka. Mene ništa ne objašnjava. Za to nisu dostatne ni moje vrline ni moji poroci. Moja sreća govori nešto više, ali onako napreskok, bez kontinuiteta, pogotovo bez logična razloga. Ali ljudskom se duhu gadi smatrati sebe prolaznim produktom slučajnosti kojima nikakav bog ne upravlja, a najmanje on sam.

....
Hadrijanovi memoari
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Prava ljubav se sastoji u tome da nekom biću, ili bićima, želimo dobro. Italijani imaju predivan izraz kad hoće da kažu «Volim te»: Ti voglio bene. To je ono što treba postići kod sebe na svim ljudskim planovima.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

:cupid:

Image
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Image
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Image
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

...jer s vremenom strah odlazi od nas baš kao i nada i starimo oslobođeni poput siromaha koji se ne boje da će im neko ukrasti njihovu bedu.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

pod utiskom sam snova ovih dana pa...


Mnogi od nas proputovali su veliki deo sveta, rukovali se sa bezbroj ljudi, spavali u mnogim krevetima, stajali pred mnogim remek-delima koja multipliciraju i obogaćuju ideju o umetnosti, ali ta površna saznanja malo menjaju poredak stvari pa čak i duše u odnosu na tajni i spori život instinkta, koji nastavlja da bruji u nama poput izvora, i mi nastavljamo da snevamo nekoliko pejzaža koji nas podsećaju na one iz detinjstva, nekoliko crkava sličnih onima u kojima su se možda molili naši preci, nekoliko bića koja smo izgubili ili koja su nam potrebna da bismo prestali da patimo. U svetu punom snova ta naizmenična ikonografija naših želja i naših strahova izmiče vremenskoj klasifikaciji, principu protivrečnosti koji biće suprotstavlja postojanju, izmiče podeli vremena na vekove i to je ono što čini tako uzaludnim pitanje: da li je neki san sačinjen od slutnje ili sećanja, pošto protok vremena i nije ništa drugo do jedan od oblika našeg prisustva; i sve to nema uticaja na te slike tako lake i tako svetle, koje su napravljene od iste supstance od koje je napravljena i naša duša. Vreme postoji jer mi tonemo u smrt vezanih nogu, uspravno, u zamci vlastitog tela. Ali priviđenja naših utvara i naših anđela lebde u tom plavetnilu, u koje padamo vrtoglavom brzinom, bez nade u povratak.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Kada je reč o snovima, kao uostalom kada je reč o bilo čemu na svetu, najbolja objašnjenja su ona koja se oko predmeta vrte u gotovo beskonačnom krugu, koji uvek ostaje koncentričan u odnosu na predmet i koji mu isto tako može prići veoma blizu ne dodirujući mu srce.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Kada mislim o svome životu, ja iznova vidim nekoliko šetnji uz obalu mora, nago devojče pred ogledalom, oblake loše muzike u holu hotela, jedan krevet, nekoliko vozova čija brzina poništava pejzaž, Veneciju u zoru, Amsterdam pod kišom, Konstantinopolj pod zalazećim suncem, jorgovane iz ulice Varen, umirućeg u krznenoj dolami izgubljenog u holu klinike, crvenu ložu jednoga pozorišta, jednu mladu ženu lica slezove boje pod ljubičastim abažurom lampe, spržene brežuljke u Grčkoj, livadu pod narcisom kraj Salczburga, nekoliko tmurnih ulica u gradovima Severa po kojima se šetala moja tuga ispred izloga prodavača semenki i sveća, vodoskoke u Versaju pod novembarskim nebom, rastanak na ulazu u metro, jednu ruku koja steže cvet, nežni šum krvi u voljenim venama.
Nekoliko desetina tih svetlosnih slika su ono što nazivam svojim uspomenama. Ti odlomci strasnih događaja imaju magičnu snagu vizija, sa kojima razgovaram u svojim snovima, a izvesna priviđenja iz mojih snova imaju svu ozbiljnost i težinu doživljaja iz realnog života. Samo me razum sprečava da spojim ove dve vrste fenomena, ali me taj isti razum savetuje da ih možda približim i da ih stavim u istu ravan koja jeste samo jedna ista realnost.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
User avatar
la pittura
penzionerka
penzionerka
Posts: 5394
Joined: 16 Feb 2011, 11:16
Location: inspiracija

Re: Marguerite Yourcenar

Post by la pittura »

Nekoliko prepreka, razumljivih svakom normalnom čoveku, sprečile su me da ostvarim ovaj projekat, koji bi samo najjača i najčvršća duša mogla izvesti bez laži.


prethodna 4 citata iz
Snovi i sudbine
M.Y.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
Post Reply