Ako ikad, slucajno naletis ovdje i procitas ovu poruku, nadam se da ces se odluciti javiti..jednom..nadam da cu ti bar jos jednom cuti glas...ali nemogu do tebe ljubavi moja..
Izgleda da sam ja za sve kriva. Ne, znam to.
I znam, da vise nema nade da ikad budes moja. A tako te zelim ponovno vidjeti. Samo bar jos jednom, proci ti prstima po kosi..pogladiti te po licu..Ali nekako znam u srcu da sam te zauvijek izgubila. Mozda te nisam nikada ni zasluzila imati pored sebe. Ti nisi ljubavi moja za ovaj svijet. Zasluzujes sve najbolje u zivotu a ja to nisam ni priblizno.
I znaj da te nikada necu prestati voljeti..nema te sile na svijetu koja ce te iscupati iz mog srca..i mojih misli..
Rekla si mi pred kraj da mogu bez tebe i da cu naci nekog drugog. Ali ja znam, ljubavi moja nesretna, da to nikada nece biti moguce. Znam to...
Znas jednom sam procitala nesto sto mi je ostalo u sjecanju i ide ovako nekako...
gdje si ljubavi?Znas li kada cu te prestati voljeti?
- onda kada slijepi slikar nacrta pijev ptica koje lete oko dvorca koji ne postoji....
Bar javi da si dobro i da je sve u redu..
volim te..
tvoja mala crna