Mišljenje Paule Martinac - PlanetOut.com
Paula Martinac je autorica sedam knjiga, dobitnica Lambda Literary nagrade i glavni urednik Q Syndicate-a. Može je se kontaktirati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Paula Martinac je autorica sedam knjiga, dobitnica Lambda Literary nagrade i glavni urednik Q Syndicate-a. Može je se kontaktirati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Nedavna priča u štampi me proganja. Ranije ovog mjeseca, lezbijski par u Ohaju je uhapšen za navodno zlostavljanje petorice sinova biološke majke, starih od 8 do 14 godina. Optužbe protiv žena (koje i same imaju samo 27 i 30 godina) kreću se od nehranjenja dječaka, šutanja i zatvaranja u ormar do tjeranja da jedu fekalije. Žene su priznale neke od ovih užasnih prekršaja a izjavile da nisu krive za druge. Kao završni udarac, u svojoj jedinoj dosadašnjoj izjavi za javnost, ove mame lezbijke su rekle da su ponosne što su homoseksualke.
A kako se mi ostali osjećamo zbog ovoga? Ako ste kao ja, vrpoljite se kada čitate članke vijesti u kojima su lezbijke ili gayevi kriminalci pod optužbom, a ne žrtve. Kada se ispostavilo da je jedan od pohlepnih, amoralnih Enron-ovih direktora homoseksualac, naprimjer, osjetila sam duboki stid zbog pohlepe jednog homoseksualca. Kada su se priče o "bliskim" odnosima između dvojice snajperista iz Washington, D.C. područja počele pojavljivati prošle jeseni, molila sam se da sljedeći novinski naslovi ne otkriju da su ustvari bili "homoseksualni ljubavnici."
Znajući koliko često su gay ljudi žrtve predrasuda, diskriminacije i nasilja, razumljivo smo zabrinuti time kako postupci "trulih jabuka" među nama djeluju na zajednicu i na naš pokret općenito. Na kraju krajeva, anti-gay aktivisti vole razvlačiti prekršaje nekoliko sociopata da bi napravili dalekosežne generalizacije o gay ljudima - naročito onima koji su učitelji, roditelji ili na neki drugi način povezani sa djecom. Skandal rimokatoličkog svećenika, naprimjer, su neki homofobi koristili kao zaključni dokaz da su gay muškarci zaista zlostavljači djece - iako seksualna orijentacija ne određuje ko zlostavlja djecu.
Vijest o lezbijskim majkama iz Ohaja također izgleda sazrela da je zloupotrijebe protivnici gay i lezbijskih prava. Lako je zamisliti priču o pothranjenim dječacima kada je politički pogodno za konzervativce da istaknu zašto bi lezbijkama trebalo uskratiti pravo da odgajaju ili usvajaju djecu.
I dodatno, glavna struja medija još uvijek prenaglašava seksualnost homoseksualnih kriminalaca, cak i kada je to potpuno irelevantno. Štampa iz Ohaja se usredsredila na odredene opscene detalje iz priče o lezbijskim majkama koje se uklapaju u stereotipe. Izvještaji su nekoliko puta govorili kako je, naprimjer, nebiološka majka tjerala djecu svoje partnerice da je zovu "tatica," i da su žene samo svoju kćerku poštedjele zlostavljanja. (Čitaj: lezbijke mrze muškarce.) Medutim, novinski članci štampani nakon ove užasne priče bi rijetko, ako ikako, govorili o brutalnosti oduzimanja djece od odgovornih, brižnih majki lezbijki u anti-gay sudskim odlukama.
Frustrirajuće je kada se cijela jedna zajednica prosuđuje prema postupcima njenih najgorih clanova. Ali činjenica da homofobi zloupotrebaljavaju informacije o zlim gay ljudima nas ponekad tjera da zabijemo svoju vlastitu glavu u pijesak. Gay zajednica i štampa je, naprimjer, bila bolno spora da otvoreno govori o nedavnom skandalu katoličkog svećenika. Takoder, šutjeli smo o silovanju i ubistvu trinaestogodišnjeg Jesse Dirkhising-a 1999, koje su počinila dvojica dementnih homoseksualaca. Homoseksualna mantra da "mi nismo svi pedofili" nas je izgleda spriječila da se izjasnimo o ovim važnim pričama direktno, i otvoreno govorimo o činjenici da neki gay muškarci zaista vrebaju djecu i mlade ljude. Da smo priznali to, konačno, morali bismo također priznati da je naša zajednica uradila veoma malo da obeshrabri takvo ponašanje.
Ako zaista želimo postići jednakost, moramo objesiti naše prljavo rublje odmah pored blistavo cistog. Previše često naglašavamo ovo posljednje - zaobilazimo negativno predstavljanje homoseksualaca u filmovima, ili pokrenemo kampanju da se posveti (bukvalno) Mychal Judge, jedan od gay žrtava napada na World Trade Center. Požurimo da ušutkamo naše kritičare, kao što su voditelji desničarskih talk-showa. Pretvaramo one koji su pretrpjeli anti-gay nasilje u mučenike. Možemo čak početi vjerovati i kako smo superiorni: prije dvije godine, naprimjer, gay zajednica je pozdravila nacionalno istraživanje koje navodi da bi lezbijski i gay roditelji mogli biti čak i bolji od heteroseksualaca.
Istina je da većina gay ljudi nisu ni kriminalci ni sveci; velika većina nas, kao i velika većina heteroseksualca su negdje izmedu. Neki od nas su loši roditelji; neki od nas rade neetičke stvari u poslu; neki od nas povrijeduju druge ljude. Ali to je samo zato što smo ljudska bića - a naša humanost je, ustvari, ono što ljudi trebaju da prepoznaju.