Srbija

Nevidljivost homoseksualaca i lezbejki u javnom i društvenom životu dodatno usporava proces prevazilaženja homofobije u ovom konzervativnom društvu

Photo: Peđa Popović
Photo: Peđa Popović

Mirko i Nenad bi najviše voleli da zaborave noć u kojoj su ih podgorički policajci zatekli u parku u intimnom odnosu i odlučili da im održe lekciju pretukavši ih i ostavivši u mraku bez odeće. Posramljeni i nagi, improvizovali su način da što diskretnije stignu do kuće, a zatim se potrudili da zataškaju sve tragove ove „sramote”.

„Ovi momci su jednostavno zaključili da u Crnoj Gori ne postoji klima tolerancije, te da bi im bilo kakvo procesuiranje slučaja donelo više štete nego koristi”, prokomentarisao je Aleksandar-Saša Zeković, član Saveta za građansku kontrolu policije i istraživač kršenja ljudskih prava.

Kao jedan od malobrojnih koji su saznali za ovaj slučaj, Zeković je dobio potvrdu priče i iz policijskih izvora. „Imao sam sve što je bilo potrebno za pokretanje slučaja - osim onoga što je najvažnije, a to je saglasnost barem jedne od žrtava”, dodao je on. Četiri godine nakon incidenta, nijedan od umešanih policajaca nije pozvan na odgovornost. Javnost nikada nije saznala šta se dogodilo dvojici muškaraca, koji su zbog sigurnosnih razloga ovde morali da budu predstavljeni pod lažnim imenima.

Zvanični podaci daju pogrešnu sliku: Mali broj registrovanih slučajeva homofobije u Crnoj Gori ne treba tumačiti kao znak tolerancije. Čak i kada prijave napad, žrtve homofobičnog nasilja najčešće izostavljaju deo priče koji se odnosi na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Postojeći statistički podaci ne odražavaju stvarni nivo homofobije u društvu.

Dvadesetpetogodišnjem Ivanu (što nije njegovo pravo ime), studentu iz Podgorice, pre nekoliko godina je polomljena jagodična kost dok je pokušavao da zaštiti svog tadašnjeg dečka. Dok ga je tukao, napadač je uzvikivao: „Pederčino, sve ćemo vas pobiti!” Ivanovom partneru je probijena bubna opna. Obojica su završili u hitnoj pomoći, a napadač je pobegao.

U bolnici ih je ispitao policijski inspektor. „Ispričali smo mu samo deo onoga što se dogodilo”, seća se Ivan. „Pošto je padala kiša, rekli smo mu da nas je neki momak napao jer mu nismo dali kišobran koji je hteo da nam otme.” Ovo ostaje jedina zabeležena verzija događaja.

„Kod kuće sam rekao da mi je kost polomljena u diskoteci, u tuči koju nisam ja izazvao već sam se samo slučajno tu zatekao”, objasnio je.

Photo: durmitorcg.comDrevni tabu: Patrijarhalna kultura u ovoj maloj zemlji sa svega 620 000 stanovnika proizvela je mentalitet koji veoma teško prihvata alternativne seksualne orijentacije. Mada je Crna Gora bila jedna od prvih država bivše Jugoslavije koje su dekriminalizovale homoseksualnost, što je učinjeno još 1977. godine, većina građana i dalje smatra da je homoseksualnost bolest. „U Crnoj Gori postoji snažno ispoljena tradicionalna, patrijarhalna i plemenska svest o mnogim društvenim pitanjima i fenomenima”, objašnjava Srđan Vukadinović, profesor sociologije u Centru za socijalna društvena istraživanja. „Zbog toga se promene u strukturi društva dešavaju mnogo sporije nego u susednim zemljama.”

Nema indicija da bi ovakvi stavovi mogli da se promene u skorije vreme. Društveni i politički lideri za sada uglavnom prećutkuju temu seksualne orijentacije, ili o njoj govore sa negativnim konotacijama, a mediji retko otvaraju teme vezane za gej i lezbejsku zajednicu, koja još nema lidera koji bi mogli javno da artikulišu njihove zahteve.

Sredstvo ucene: Pošto se alternativna seksualna orijentacija zbog zatvorenog mentaliteta krije od javnosti kao najveća tajna, homoseksualnost se često koristi kao sredstvo ucene. „Kada imate tradicionalni mentalitet kao što je crnogorski, onda je biti okarakterisan kao homoseksualac nešto ‚najpoželjnije’”, kaže Zeković. „U Crnoj Gori je lakše uništiti nečiju reputaciju navodima o homoseksualnosti nego optužbama za korupciju ili kršenje zakona”, dodaje on.

Zeković optužuje crnogorsku političku elitu da rutinski koristi homoseksualnost kao sredstvo diskreditacije rivala i protivnika. Isto se događa i van političkih krugova. Žrtve iz svih slojeva društva u javnosti najčešće ne otkrivaju homofibične aspekte ucena koje trpe, ne bi li tako zaštitili privatnost u netolerantnom okruženju.

U avgustu ove godine, D. M. iz Podgorice je od svog sugrađanina homoseksualca iskamčio 100 evra u zamenu za ćutanje o njegovoj seksualnoj orijentaciji. Međutim, kada je zatražio još 30 evra, žrtva je prijavila slučaj i D. M. je optužen za ucenu. Ipak, još nije poznato da li će se žrtva pozvati i na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Ukoliko to ne učini, još jedan slučaj homofobičnog nasilja će proći nezabeležen.

Slovenačko iskustvo: Na prvi pogled, čini se da je gej zajednica u bivšoj jugoslovenskoj republici Sloveniji u znatno boljem položaju. Lezbejski, gej, biseksualni i transrodni pokret, LGBT, ovde je aktivan već 25 godina, a pripadnici ove zajednice su zaštićeni antidiskriminacionim zakonima. Omogućena je i registracija istopolnih zajednica. Ipak, kultura skrivanja je i dalje prisutna, a istraživanja pokazuju da čak 92 odsto Slovenaca koji su bili žrtve homofobičnog nasilja nikada to nisu prijavili. Jasna Magić, koja radi na projektu Povej naprej, posvećenom anonimnom registrovanju slučajeva homofobičnog nasilja u Sloveniji, tvrdi da je internalizovana homofobija jedan od glavnih razloga zbog kojih pripadnici gej zajednice u Sloveniji minimalizuju, ili čak negiraju, zločine uperene protiv njih. „Internalizovana homofobija znači da i sami u dubini duše verujemo da nešto sa nama nije u redu”, kaže Jasna Magić. „Zbog toga opravdavamo zločine mržnje”, objašnjava Jasna.

Sigurnije je biti nevidljiv: „Nevidljivost postaje glavna strategija preživljavanja LGBT osoba u sredinama koje im nisu naklonjene”, konstatuje Morten Kjaerum, direktor Evropske agencije za osnovna prava (FRA), u studiji objavljenoj u aprilu 2009. godine. Ako je „strategija nevidljivosti” i dalje prisutna čak i u najtolerantnijim zemljama EU, kao što se tvrdi u studiji FRA, onda nije neobično to što je ista na Balkanu još izraženija. Homoseksualci i biseksualci u Crnoj Gori nastoje da ostanu neprimećeni, a svoje susrete organizuju u strogoj privatnosti. Poznanstva se sklapaju prvenstveno putem interneta, ili se šire preko već postojeće mreže LGBT prijatelja.

Zvanične procene o broju LGBT osoba u Crnoj Gori ne postoje, ali ako se prihvati nezvanična pretpostavka globalnih LGBT krugova da je 5 do 10 odsto bilo koje populacije biseksualno ili gej, onda je verovatno da se broj LGBT osoba u Crnoj Gori može meriti desetinama hiljada. Gej žurke u Crnoj Gori se obično organizuju u stanovima starijih, situiranih gej muškaraca. Pozivaju se samo odabrani prijatelji. „Kada ste pozvani na ovakve žurke na Zapadu, možete da povedete sa sobom bilo koga ko je dovoljno zabavan. Međutim, u Podgorici se podrazumeva da ćete dovesti gej muškarca koji je došao da nađe dečka”, žali se dvadesetosmogodišnji Marko iz Podgorice.

Još jedan oblik gej socijalizacije su takozvane „cruising” zone, obično u parkovima. Tu se susreću gej osobe, uglavnom noću, i stupaju u intimne odnose, najčešće bez prethodnog upoznavanja. LGBT zajednica je podeljena po ovom pitanju. Konzervativnije gej osobe ne odobravaju takvo ponašanje, ali drugi, poput Marka, smatraju da je ovaj aspekt crnogorske gej scene sličan onome što se događa u Amsterdamu ili Barseloni. Razlika je u tome što su u tolerantnijim sredinama „cruising” zone jedna od mnogih opcija za gej druženje. U Crnoj Gori je to jedna od malobrojnih prilika za pripadnike LGBT zajednice da se susretnu ne privlačeći na sebe neželjenu pažnju.

Još jedno mesto gde gej muškarci mogu da ispoljavaju svoju seksualnost jesu nudističke plaže, koje su zbog toga veoma popularne među pripadnicima gej zajednice preko leta. Marko kaže da su heteroseksualci koji posećuju nudističke plaže „obično otvoreniji, pa su zbog toga i manje skandalizovani prizorima intime između dve osobe istog pola” nego što je to slučaj sa ostalim Crnogrocima, zbog čega su ovakve lokacije veoma popularne. Sa izuzetkom parkova i plaža, pripadnici crnogorske LGBT zajednice izbegavaju javna okupljanja. Neki tvrde da ne osećaju potrebu da ispoljavaju svoju seksualnu orijentaciju na javnim mestima. Slovenački profesor gej i lezbejskih studija, Roman Kuhar, tvrdi da se stavovi poput ovih mogu tumačiti internalizovanom homofobijom. „Heteroseksualci ne osećaju takvu vrstu potrebe za privatnošću”, primećuje on. „Svaki put kada ugledate heteroseksualni par koji se drži za ruke, vidite znak njihove seksualne orijentacije”, objašnjava Kuhar.

Strani virus: Odsustvo LGBT osoba iz javnog života omogućuje tradicionalistima da i dalje tvrde da homoseksualnost praktično ne postoji u Crnoj Gori, ili da se radi o bolesti „uvezenoj” sa Zapada. Takvi stavovi dobijaju potvrdu od crkvenih lidera. „Homoseksualnost je psihološka i emocionalna devijacija”, izjavio je Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije. Slični, konzervativni stavovi mogu se čuti i u taboru psihijatara. Tako je u dnevniku Pobjeda od 11.01.2007. citirana izjava psihijatra Borislava Mitrića, koji je homoseksualnost opisao kao „poremećaj osnovnih nagona”. Zeković kaže da je skandalozno to što ovakve izjave ne nailaze na reakciju od strane Mitrićevih kolega, koji bi mogli da ukažu na činjenicu da je Svetska zdravstvena organizacija (WTO) još 1990. godine skinula homoseksualnost sa liste mentalnih oboljenja.

U zaostatku za Kosovom i Makedonijom: Nesupeh nekoliko pokušaja da se organizuju javna okupljanja i akcije može da se objasni upravo čvrstom rešenošću LGBT osoba da ostanu neprimećeni. Korisnici foruma Montenegro-Gay su prošlog jula pokušali da organizuju nezvanično okupljanje u podgoričkom kafiću „Greenwich”. Mada je događaj dugo najavljivan kao prvo gej veče u Crnoj Gori, na kraju se pojavilo svega desetak ljudi.

„U bašti je bilo bar još dvadesetak gej osoba, mada je dogovor bio da sednemo unutra”, komentarisao je kasnije jedan od članova foruma koji se pojavio u kafiću. „Nisu imali hrabrosti da uđu i budu prepoznati.”

Jedina organizovana akcija protiv homofobije koja je ove godine izvedena u Crnoj Gori bilo je deljenje letaka u Podgorici, 17. maja, povodom Svetskog dana borbe protiv homofobije, u organizaciji omladinske asocijacije Juventas. Mada se sve dešavalo u nedelju ujutru, kada su ulice poluprazne, događaj nije prošao bez homofobičnih reakcija. Prvo je jedna tinejdžerka pocepala poster Juventasa sa zida, a onda je grupa mladića koji su odbili da uzmu flajere izvikivala uvrede iz daljine. Nakon što su pripadnici navijačke grupe „Varvari” zapretili da će napasti studente, planirane popodnevne aktivnosti su otkazane.

Miloš, student iz Podgorice, smatra da LGBT aktivizam u Crnoj Gori ne postoji zbog nedostatka motivacije. Crna Gora je jedina država u Evropi u kojoj ne postoji nijedna organizacija koja se bavi isključivo LGBT pravima. Čak i male, tradicionalne i zatvorene države poput Kosova, Albanije, Bosne, Kosova i Makedonije imaju bar po jednu LGBT organizaciju.

Bjorn van Rozendal, iz holandske LGBT organizacije COC koja je finansirala Slobodnu dugu, jedinu LGBT organizaciju koja je ikada postojala u Crnoj Gori, seća se kako je koordinatorka ove organizacije „nestala 2006. godine, zajedno sa novcem koji joj je bio dodeljen za LGBT projekte”. To je negativno uticalo na spremnost stranih LGBT organizacija da finansiraju ovakve grupe u Crnoj Gori.

„Kao Hrvatska pre 15 godina”: Marko Jurčić, iz organizacionog komiteta zagrebačke Parade ponosa, kaže da ga situacija u Crnoj Gori podseća na devedesete godine u Hrvatskoj. „Ipak, strah od homofobije i stigmatizacije ne može da opravda sadašnje odsustvo bilo kakve akcije”, dodaje. On se seća gerilskih akcija u Hrvatskoj posle rata, kada su anonimni LGBT aktivisti noću lepili postere sa anti-homofobičnim porukama.

Primer Hrvatske pokazuje da je prevazilaženje homofobije dug i mukotrpan proces. Povećanje vidljivosti homoseksualaca može u početku da izazove još snažniju negativnu reakciju javnosti. U Hrvatskoj je LGBT pokret aktivan već 15 godina, ali napadi na homoseksualce se i dalje događaju, pa ih je od 2002. godine registrovano preko 40. Godine 2009, trojica ljudi su napali dvadesetsedmogodišnjaka koji se vraćao sa Parade ponosa, organizovane 13. juna, i polomili mu nos. Mladić je prijavio slučaj policiji, koja je putem medija pozvala svedoke da pomognu istragu.

Photo: Facebook
Gej osobe kao „teroristi”: Još jedan zabrinjavajući događaj u Hrvatskoj ove godine bila je odluka Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) da organizuje zvanični anti gej protest u isto vreme kada se održavala Parada ponosa. „Dobacivali su nam i pljuvali nas”, seća se učesnik povorke, Mića Tomić, po zanimanju pravoslavni sveštenik koji je odrastao u SAD. Predsednik Hrvatske čiste stranke prava, Josip Miljak, ostaje nepopustljiv. „Homoseksualci terorišu i nameću svoj stil života ostatku Hrvatske”, izjavio je.

Ipak, u poređenju sa Crnom Gorom, hrvatski mediji pokazuju daleko više senzibiliteta kada su u pitanju prava LGBT populacije. Razlika je i u tome što jedan deo hrvatskih političara redovno šalje pisma podrške organizatorima Parade ponosa u Zagrebu. „Lepo je što nam pišu, ali mi ćemo biti zadovoljni tek kada ih vidimo da marširaju sa nama u povorci”, izjavio je Franko Dota, organizator zagrebačke Parade ponosa.

Jedina osoba koja je javno pozvala na organizovanje Parade ponosa u Crnoj Gori bio je srpski aktivista, Atila Kovač. Kada je izneo takav predlog na crnogorskoj državnoj televiziji 2005. godine, ispred zgrade televizije su se okupili navijači koji su ga gađali kamenjem. Policija je privela tri osobe, ali niko nije krivično odgovarao.

Seksualna orijentacija se ne pominje eksplicitno u crnogorskom zakonodavstvu, ali, bar teorijski, prava seksualnih manjina su zaštićena Ustavom. Zakon o zabrani diskriminacije, koji sadrži i stavke o zaštiti seksualnih manjina, treba da bude usvojen do kraja godine. Pošto je ovaj zakon jedan od preduslova za slobodniji vizni režim, koji će olakšati putovanje u zemlje članice EU, parlament verovatno neće blokirati usvajanje predloga.

Međutim, usvajanje sličnog, antidiskriminacionog zakona prošlog marta u Srbiji izazvalo je burne reakcije javnosti. Na zahtev verskih zajednica, nacrt je u jednom trenutku bio povučen iz skupštinske procedure. Takođe, zakon nije smanjio broj homofobičnih napada. Štaviše, kako tvrde mediji u Srbiji, posle zakazivanja Parade ponosa za 20. septembar došlo je čak do povećanja broja takvih incidenata.

Zabeleženi su brojni napadi na gej klubove i pojedince, a Beograd je prekriven homofobičnim grafitima. Planirana parada je konačno otkazana nakon što je policija saopštila da ne može da garantuje bezbednost učesnika. Poslednja Parada ponosa u Srbiji, održana 2001. godine, izazvala je izuzetno nasilne reakcije, zbog čega je usledila pauza od osam godina.

Prošlogodišnji Queer festival u Sarajevu takođe je bio praćen nasilnim ispadima, uglavnom od strane islamskih ekstremista. Ne želeći da ovogodišnji festival u celosti otkažu, organizatori su odlučili da odustanu od javnih skupova i radionica, i promovišu poruku tolerancije koristeći bilborde, televizijske i novinske oglase.

Vizibilitet kao ključ promene: I pored toga što prema nalazima lokalnih istraživanja samo osam odsto žrtava homofobičnog nasilja u Sloveniji prijavi zločin, čak i ovaj neveliki broj evidentiranih slučajeva privlači pažnju javnosti i pomaže da se postepeno menjaju stavovi društva u pogledu seksualnosti.

Kada je novinar i LGBT aktivista, Mitja Blažić, izašao da zapali cigaretu ispred ljubljanskog gay-friendly bara, u kojem je 25. juna organizovano književno veče u sklopu ljubljanske Nedelje ponosa, napala su ga osmorica maskiranih ljudi. Kao posledicu ovog incidenta ima tri kopče na glavi i trajno disfunkcionalan domali prst na desnoj ruci. Razlika između Mitje i dvojice crnogorskih momaka sa početka teksta je u tome što je slovenački novinar bez oklevanja prijavio zločin mržnje. Postupak je u toku.

Zajedno sa svojim partnerom, Mitja Blažić je 2006. godine pokrenuo sudski postupak, tvrdeći da je slovenački zakon o istopolnim zajednicama diskriminatoran kada se uporedi sa zakonom o braku heteroseksualaca. Ustavni sud Slovenije je 2. jula ove godine naložio parlamentu da u roku od šest meseci učini zakon o istopolnim bračnim zajednicama ravnopravnijim u poređenju sa pravima heteroseksualnih bračnih drugova. „Tačno je da diskriminacija seksualnih manjina dobija mnogo više medijske pažnje u Sloveniji nego u Crnoj Gori, ali to je plod 25 godina borbe”, izjavila je Jasna Magić, iz LGBT NVO Legebitra.

Ona smatra da je upravo vidljivost katalizator promene – zajednica može da prihvati neki fenomen jedino ako je u prilici da se konstantno susreće sa istim. Slovenački sociolog Roman Kuhar je sličnog mišljenja. Ako bi se LGBT pokret u Crnoj Gori aktivirao, mogao bi da ostvari rezultate koji su ostvareni u Sloveniji, i to za kraće vreme, s obzirom na to što su im „drugi već utabali stazu”. Ostaje da se vidi da li će LGBT zajednica Crne Gore da prihvati ovaj savet, te da li će, i kada, crnogorska javnost pristati na slobodan i otvoren dijalog o pitanjima seksualne orijentacije.

Ovaj tekst je rezultat programa Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost, inicijative fondacija Robert Bosch i ERSTE, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom, BIRN.
star

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 2938
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 2435
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 2773
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 7375
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 5126
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 5057
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 2035
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 2779
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 2674
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 6783
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 3607
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 4444
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Lezvezarije Gilde M.

 

Izložba Tine Antolić

Pogled s BaLConn-a