Zašto baš 50+?
Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Iz moje perspektive sve izgleda malo drugačije. Uostalom, lijena kakva već jesam, sumnjam da bih uspjela napisati ni 2 suvisle recenice da motiv koji osjećam nije toliko jak. A motiv je pomoć generaciji/jama koja/e je/su se rodile u tako nezgodnom trenutku da su sada prestare za usvajanje novih mogućnosti i novog načina života, ali istovremeno dovoljno mlade da ne bi svjesno primjećivale svakodnevne promjene koje se događaju u javnosti, kao i dovoljno mlade da ne bi osjećale, još uvijek jaku, emocionalnu potrebu.
Nadalje, ukoliko nisu imale sreću da se stjecajem nekih čudnih životnih okolnosti dokopaju biološkog djeteta ovo su godine kada u velikom postotku polako ostaju same.
Izgubljene u vremenu i prostoru LB generacije +50 su potpuno nevidljiva skupina koja trpi generalno nesnalaženje, kako po pitanju emocionalnog života, tako i po svim ostalim pitanjima. Odgajane u strogom patrijarhatu u kojem se dobro znalo mjesto žene, prihvatile su obrazac prema kojem svoju seksualnost skrivaju kao zmija noge. Vremenom su se pomirile sa sudbinom usamljeničkog života, smisao života im se sveo na ulogu omiljene tete djeci braće i sestara (ako uopće imaju takvih rođaka) a društveni život na povremeno druženje s poznanicima ili susjedima pred kojima u većini slučajeva glume "normalnu ženu koja eto nije imala sreće naći muškarca svog života".
Za razliku od mlađih generacija koje su se, zahvaljujući činjenici da homoseksualnost u javnosti više nije tabu tema, odvažile "autati" barem u dijelu obitelji ili kod uskog kruga prijatelja, generacija +50 će radije pribjeći izbjegavanju bilo kakvog razgovora na temu svog emocionalnog života, osim u zatvorenom društvu drugih lezbijki ukoliko su imale sreću naći i zadržati takvo društvo.
Obrazac ponašanja kojem bi zajednički nazivnik mogao biti "samo da se ne sazna" odredio je njihov društveni, poslovni i emocionalni život.
Budući se cijeli njihov život odvijao na dva kolosijeka - jedan onaj"normalni" kojim su se predstavljale u javnosti i onaj njihov intimni u kojem su bile (ako su) ono što doista jesu, nakon svih ovih godina upitno je znaju li uopće koja je strana njihova života "prava".
Premlade za potpuno odustajanje od sebe a prestare za bezbolno usvajanje novih tehnologija koje u današnje vrijeme pomažu mnogim lezbijkama i biseksualnim ženama u prihvaćanju svoje seksualnosti kroz komunikaciju unutar socijalnih internet zajednica, lezbijke +50 žive linijom manjeg otpora, izolirane u hetero okruženju i prepuštene same sebi.
Ova rubrika je skromni pokušaj upoznavanja javnosti i lezbijske zajednice s problemima s kojim se susreću žene generacija 50 +, a u svrhu razumjevanja njihovih želja, potreba i njihova odnosa prema svojoj seksualnosti. Budući se u današnje vrijeme gotovo svaka druga lezbijka outa već u srednjoj školi, za razumjevanje njih i njihova načina života neophodno je prisjetiti se kakvo je ovo društvo bilo prije 20-30 pa i 40 godina jer je to društvo ostavilo na njih neizbrisiv utjecaj te većinom uvjetovalo njihov stav prema sebi, svojoj seksualnosti i svemu što ih okružuje.
