Lezvezarije Gilde M.

 Najranija sjećanja na sopstvenu motoriku su časovi baleta na koje me je majka upisala sa nepunih pet godina. To je tad bilo pomodarstvo ili njena sopstvena neostvarena ambicija kako su mi kasnije „stručno“ objašnjavali. Istina, svi kažu da sam bila zvrk i da me se nije moglo lako obuzdati. Majka je bila profesorka biologije a otac inspektor privrednog kriminala, oboje potpuno predani svojim profesijama. Kako to da nikome nije palo na pamet da me upišu na karate ili gimnastiku? Sa baletom sam završila u sedmoj godini kada je stari došao po mene nakon posla, doveo me doma i rekao majci da nikad nije bio u tako smrdljivoj svlačionici, te da ne želi da me vidi više tamo.

Tu reakciju mi niko nije znao objasniti. Bila sam tužna i zbunjena na svoj dječiji način. Mislila sam da sa mnom nešto nije u redu.  
Otud možda i vučem tu moju neugodnost da igram pred drugima.

I zašto sad ovo pričam...? Da. U avionu sam, letim za Čilipe.Tok misli i asocijacije su čudne i često sam pokušavala rekonstruisati to od čega počnem a gdje mi misli završe.
Sjetila sam se starog autobusnog kolodvora u Dubrovniku. Avgustovsko poslijepodne je. Prvi put sam putovala sama. Izašla sam iz autobusa, još djevojčurak, sjela na klupu i čekala da Niko dođe po mene. Godinama smo dio ljetnog raspusta provodili kod njegovih.

Ispred na peronu je stajala, po sadašnjoj procjeni šezdesetogodišnjakinja, tada joj nisam umjela odrediti godine, bila mi je stara ali interesantna; niska, izrazito mršava žena, dugog vrata, mišićava, kose tamne zalizane i spletene u čvrstu punđicu. Preplanula. Crveni karmin na punim velikim usnama. Prsti okićeni krupnim srebrnim prstenjem. Oko vrata dug srebrni lanac sa nekom rukom- privjeskom. Jednostavna drap haljina do poda, bez rukava. Vrećasta torba. Sandale od tankih kožnih kaiševa. Gledala sam je netremice. Takve žene nisam imala prilike vidjeti do tad. Djelovala je ljutito. Poželila sam da i ona mene pogleda. Sigurno je balerina, mislila sam. Zamišljala sam sebe kako bih i ja tako izgledala da sam nastavila sa baletom. Mislim da je primjetila da piljim u nju ali nije mi ničim stavila do znanja da je to zanima.Ušla je u neki sljedeći autobus i odvezla se ne znam kamo. Da je imao ko, vjerovatno bi mi tad stručno objasnio da takve pojave nisu ništa neobično za taj grad.
Slijećemo. Dubrovnik zračna luka. Vraćam u džep sjedišta časopis kojeg nisam ni otvorila.

Avgust II weld

I ovaj put čeka me Niko. Prvo ćemo popiti piće na Pločama, volim gledati grad sa te strane, a i iskoristiti te trenutke za intimniju opuštenu priču za koju baš i nemamo prilike tamo kud smo krenuli, a idemo potom brodicom na jedan od Jelenjih otoka.
Niko živi u Švedskoj. Krajem ljeta dođe tu provesti vrijeme sa majkom i tetkom, pomoći im u poslovima oko vrta, vinograda, maslinjaka, obezbijediti ih za zimu. Drugi muškarci u kući su rano umrli što je tako često u primorju. Rano se razveo. Djeca otuđena, nikada nisu došli sa njim upoznati ovu divotu.
Nas dvoje pričamo o svemu. Staloženo. Sad smo u godinama kada to možemo bez barijera.
Govorim mu o sebi. On meni o svojim danima.

Ukrcali smo se na brod. Čini mi se da ni jedan mjesec nema takvu svijetlost kao avgust. Pred kraj avgusta se u atmosferi nešto desi što žarko ljeto pretoči u smireno plavetnilo. Nestane izmaglica. Izoštre se sjenke na brdima. Čempresi se jasno izvijaju u vis. Ose ne padaju ludo i agresivno, drže se grozdova, još malo a onda će im i oni biti uskraćeni. Listovi loze, neki već požutili i uvrnuti titraju neprestano i šušte. Noći postaju blaže i pružaju mogućnost za pravi počinak. Smokve prosušene i svele, vise poput babinih sisa sa grana. Smežurane a još vezane krhkom peteljkom sa životom, i tako slatke. More izgubi utisak dvodimenzionalnosti koji stvara bljesak sunca na površini i vrati mu se opet nestala dubina.
Jadran. Mediteran.

Dvije žene me dočekaše kao najrođeniju. Poljubismo se na taraci.
Udahnuh duboko poznate mirise. Osvrnuh se, promuvah. Sve je isto. Skalini, njihova stara kuća, pižuli, veliki grm ružmarina, murva, taraca i loza, konoba, tinel, fotografije na zidovima, kužina, vijenac kapule na klinu, kameni škaf u prozoru, dugi sto i banak, stolice, kredenca, mačke...osjetih se mirnom. Taj osjećaj mira nigdje nije takav. Tako iskonski.
Sjeli smo van za sto. Iznesoše kafu, lozu, sir iz ulja. Pitaju i pitam. Pričaju i pričam. Pominjemo žive i one koji više nisu. Novosti  koje imamo saopštavamo.
Nakon sat i po poslaše me u sobu da odmorim, raspakujem se, istuširam, pa da siđem u šest uri na večeru.

Drvenim skalinima popeh se do kamare na spratu. Tu su još dvije, manja Nikova i velika sa pogledom na zaliv, u kojoj mu spavaju mater i tetka. Nekad, kad smo dolazili porodično, nama su izdavali tu veliku a oni se raspoređivali u ostalima.
Uđoh. Sjenovita soba, zakriljenih škura. Na zidovima još stoji dekoracija rađena valjcima tamnocrvenom bojom na žutoj podlozi. Preteča tapeta. Crta izvučena desetak- petnaest centimetara ispod bijelog plafona. Legoh na postelju i zatvorih oči.

Ni ne primjetih kad mi uhodaše sjećanja na djetinjstvo, radost, igru, morske ludorije, krađu voća...na ranu mladost i na Janicu.
Bila je rođena otočanka. Znala je sve skrovite uvale, škrape, spilje, napuštene kuće, mračne konobe, zarasle vinograde u kojima smo se sladile najsočnijim mrkim kupinama. Vraćale bismo se crnih šaka i usta, izgrebane i razbijenih koljena. Volila je životinje. Njeni su imali tovara kojega sam jahala... jedino njega u životu. Uživale smo gledati guštere na kamenim međama. Sjaj njihovih plavih, zelenih, tirkiznih nijansi neponovljiv je. Govorila mi je o paucima, o ribama, lanternama, sirenama i brodolomima. Krale smo jaja i ispijale ih. Učila me je vezati uzle, igrati trešet i briškulu i sve mote koji se koriste u igri. Znala je pogoditi kakvo će sutra biti vrijeme. Sate smo provodile roneći, plivajući. Nije se libila skinuti se do gola i skočiti u more. Izvodila je sve moguće vratolomije, salta naprijed, nazad, sa pola metra ili tri metra visine. Vadila je sa dna školjke, kamenje, morske zvijezde, ježeve, hobotnice.

Otkrivala mi je taj svijet koji mi bijaše nepoznanica i čudo, a ja sam njoj pričala o životu u gradu, donosila joj kasete, časopise, postere, naljepnice. Kasnije cigarete koje sam probala, Nescafe, Metaxu iz duty free shopa, knjige meni drage.

Njeno tijelo bijaše vretenasto i snažno. Istovremeno njime vlada fjaka a već u sljedećem trenutku spretno skače i prihvata vrata koja bi se zalupila od propuha. Pramenovi kose kao bičevi solju formirani, dugi i divlji. Koža čista, zategnuta, oči bistre, iskričave, pametne. Staloženost i nemir, bonaca i tramontana, prava preslika tog kraja iz kojeg je ponikla.
Onda smo jednoga dana u njihovoj konobi pile staro vino. Bio je to neki bocun kojega je skoro otkrila i probala. Sve je htjela podijeliti. Ništa nije bio gušt ako je sama u tome. Naginjale smo podižući poteški bocun a vino nam se preko uglova usana slivalo na majice što nas je mamilo na bezrazložni smijeh. U nekoj od stanki, ne znam kako ni zašto, poljubih je. Spremno je odgovorila. Zagrlile smo se snažno, pritiskale se jedna uz drugu, uvijale, pribijale uz zid na jednu pa na drugu stranu prostorije, podizale majice i prislanjale se grudima, zavlačile ruke u šorceve hvatajući guzove, gurale gole butine među noge onoj drugoj i ljubile smo se, ljubile neobuzdano. Nismo se mogle odvojiti.

Ne znam koliko je to trajalo. Mogli su biti sati. Mogle su biti i minute. Nije bilo nelagode ni srama. Samo velika želja da potraje. I potrajalo je. Svi naredni dani bili su samo traženje mjesta i vremena da budemo same. Koliko mlade nježnosti i igre je bilo u tim časovima. Koliko požude nesputane i nekanalisane. Koliko otkrivanja, neznanja, straha, treperenja, zadovoljstva.
Preko godine pisale smo pisma često, rjeđe telefonirale. Tada nije bilo mobitela i razgovore su slušali svi ukućani. Svako sljedeće ljeto ispočetka,  Janica i ja. Rasle smo, razvijale smo se skupa, sanjarile skupa.
I dalje sam donosila cigare i nesicu. Ona je uvijek imala spreman po neki bocun vina u kome smo guštale i smijale se.

Janicu su, kažu, našli na žalu jedne zime nakon velikog nevremena. I kažu još da je bila na mrkintama...i da je povuklo more. Ne znam šta je povuklo Janicu.

I ovaj put ponijeću malo turskih karanfila tamo, pred sv. Mihovila. To sitno bokorasto cvijeće slatkastog mirisa ne nosi u sebi ni dah vremena koje je ostalo iza nas, ne nosi ništa što bi mi vratilo sjećanja ili slike. Nosiću ga jer ga volim nedorečenom nježnošću kojom sam volila nju.

 

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 2938
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 2435
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 2773
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 7375
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 5126
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 5057
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 2035
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 2780
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 2674
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 6783
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 3608
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 4444
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a