Uobičajeno prijepodnevno prelistavanje lokalnih dnevnih novina ponekad može pružiti izuzetno zadovoljstvo, osobito kada u njima nađete nesumnjiv dokaz da su dosadašnje aktivnosti homoseksualnih zajednica ostavile neizbrisive tragove koji spontano, gotovo neprimjetno ali ipak nezaustavljivo, usmjeravaju društvo ka prihvaćanju osoba istospolnih sklonosti.Ne, nije bilo nikakvog konkretnog događaja, niti bilo kakvog tematski usmjerenog članka.
Obična vijest da novootvorenu čitaonicu osječke Udruge nezaposlenih posjećuje sve više i više korisnika, koji svakodnevno dolaze čitati tisak i ostalo što se nalazi u ponudi. Članak toliko nezanimljiv da ga se nisam čak niti udostojila pročitati.
Ono što je privuklo moju pažnju i izmamilo osmjeh na moje lice bila je slika (nesrazmjerno velika u odnosu na važnost samog teksta), koja je prikazivala prostor navedene čitaonice u kojoj je nekoliko korisnika čitalo novine.
Na lijevoj strani prostorije, sa neke komode koja se nalazi uz zid čitaonice, smješkale su se Jana i Merlo, istim onim blagim osmjesima kojima su jesenas obasjale sve veće gradove Hrvatske. Uokvireni plakat "Ljubav je ljubav", ponosno stoji na komodi ukrašavajući šturi interijer čitaonice koju dnevno posjeti oko 300-tinjak ljudi.
Nekome će se mozda činiti da je ovo beznačajan detalj koji nema veze sa demokratizacijom društva, no moja skromna marketinška iskustva navode me na sasvim suprotne zaključke. Pri prvom susretu sa pojavom koja je za njih neprihvatljiva većina ljudi doživjet će nalet negativnih osjećaja, no ukoliko se počnu češće susretati sa istim pojavama, vremenom steknu naviku i ono što je u njima na početku izazivalo negativne osjećaje, postane uobičajeno, prihvatljivo i sasvim normalno.
Kao što je, vjerojatno, nezaposlenim korisnicima osječke čitaonice sasvim normalno da im se sa komode smješkaju dvije lezbijke šaljuci im veoma jasnu poruku: LJUBAV JE LJUBAV!
Ono što je privuklo moju pažnju i izmamilo osmjeh na moje lice bila je slika (nesrazmjerno velika u odnosu na važnost samog teksta), koja je prikazivala prostor navedene čitaonice u kojoj je nekoliko korisnika čitalo novine.
Na lijevoj strani prostorije, sa neke komode koja se nalazi uz zid čitaonice, smješkale su se Jana i Merlo, istim onim blagim osmjesima kojima su jesenas obasjale sve veće gradove Hrvatske. Uokvireni plakat "Ljubav je ljubav", ponosno stoji na komodi ukrašavajući šturi interijer čitaonice koju dnevno posjeti oko 300-tinjak ljudi.
Nekome će se mozda činiti da je ovo beznačajan detalj koji nema veze sa demokratizacijom društva, no moja skromna marketinška iskustva navode me na sasvim suprotne zaključke. Pri prvom susretu sa pojavom koja je za njih neprihvatljiva većina ljudi doživjet će nalet negativnih osjećaja, no ukoliko se počnu češće susretati sa istim pojavama, vremenom steknu naviku i ono što je u njima na početku izazivalo negativne osjećaje, postane uobičajeno, prihvatljivo i sasvim normalno.
Kao što je, vjerojatno, nezaposlenim korisnicima osječke čitaonice sasvim normalno da im se sa komode smješkaju dvije lezbijke šaljuci im veoma jasnu poruku: LJUBAV JE LJUBAV!
